Hanibal
Hanibal (punski: dar Baalov), kartažanski vojskovođa (?, ←247/46 – Libisa, ←183). Sin Hamilkara Barkasa. Od dječačkih godina ratuje s ocem u Hispaniji. Nakon šurjaka Hazdrubala (←221), preuzima zapovjedništvo kartažanskih postrojba na zapadu. Zauzećem Sagunta na ist. obali Hispanije (←219) izazvao II. punski rat; preko Pireneja i Alpa kreće u pohod na Rim (rabeći i slonove); pobjeđuje Rimljane kraj Ticina i Trebbije (←217), te kraj Kane u Pulji (←216). Nakon poraza brata Hazdrubala na Metauru (←207), H. se povlači na jugozap. obalu Italije i ←203. prelazi u Afriku, kamo su prethodno rim. postrojbe pod Scipionovim vodstvom prebacile rat i neposredno ugrozile Kartagu. Poražen je u bitki kraj Zame (←202), čime je okončana kartažanska premoć na Sredozemlju. Nakon potpisivanja mira H. je prisiljen otići u izgnanstvo (←195), kod sirijskog vladara Antioha III., a zatim kod kralja Pruzije u Bitiniju. Kada ga je potonji na zahtjev Rima želio izručiti, H. se otrovao. Opisan u djelima rim. pisaca Livija i Polibija. Izreka Hanibal pred vratima (Hanibal ante portas!) i danas se koristi kao upozorenje za neposrednu opasnost. H. se smatra jednim od najslavnijih vojskovođa u povijesti.