harmonij
harmonij (franc. preko njem.), glazbalo s tipkama na kojemu se zvuk proizvodi titranjem slobodnih metalnih jezičaca pokretanih strujom zraka iz mijeha što ga puni svirač posebnim pedalima. Razvio se u XIX. st. Prototip nazvan orgue expressif izgradio je 1810. Gabriel-Joseph Grenié (1765–1837), potom je uslijedilo više proizvoda različitih naziva (organoviolin, aeoline, physharmonica, aerophone, séraphine i dr.), na temelju kojih je Alexandre François Debain (1809–1877) 1842. izgradio h. kakav je ugl. ostao do danas. Opseg h. obično ima 5 oktava C–c4, najčešće se upotrebljava za pratnju, uvježbavanje zborova, u tzv. salonskim orkestrima ili u manjim crkvama kao zamjena za orgulje.