heksakord (grč. heks šest, chorde žica), niz od 6 uzastopnih dijatonskih tonova s polustupnjem između 3. i 4. tona. U srednjovj. glazb. teoriju uveo ga Guido Aretinski zamijenivši njime dotadašnju tetrakordnu podjelu tonskog sustava. Nova se podjela u glazb. praksi održala do XVII. st., kada je zamijenjena heptakordnom (sedmostupanjskom), odn. oktokordnom (osmostupanjskom) podjelom tonskog sustava. Pojedine stupnjeve heksakorda Guido je imenovao početnim slogovima stihova himne u čast sv. Ivana (ut, re, mi, fa, sol, la; ponešto izmijenjeni i nadopunjeni ti su se slogovi održali kao nazivi tonova u engl., franc. i tal. glazbi), olakšavši njima pjevačima snalaženje iz jednog heksakorda u drugi (→ solmizacija).