helikon (od grčkoga: heliks spirala, zavojnica) 1. U antičkoj Grčkoj, glazbalo s 4 žice koje je služilo za određivanje tona. 2. Limeno puhačko glazbalo duge, ljevkasto profilirane cijevi pri kraju znatno proširene, svinute u zavojnicu, pa se kod sviranja može prebaciti preko glave i objesiti o sviračevo rame. Svojedobno su helikoni građeni u raznim veličinama (pikolo, sopran, alt, tenor), od XIX. stoljeća u uporabi je samo basovski u limenim puhačkim sastavima (suzafon).