Henrik IV., njem.-rim. car (Goslar ?, 11. XI. 1050 – Liège, 7. VIII. 1106). Sin Henrika III. Bavarski vojvoda (kao Henrik VIII., 1055–61), njem. kralj (od 1054). Isprva pod skrbništvom majke Agneze, potom kölnskog nadbiskupa Anna i bremenskog nadbiskupa Adalberta; 1065. proglašen punoljetnim. Ugušio saski ustanak (bitka kraj Homburga 1075). Došao u žestok sukob s papom Grgurom VII. u svezi s laičkom investiturom. Kada ga je papa izopćio, H. je pokajnički došao (1077) tražiti papin oproštaj u Canossu. Ali sukobi u svezi s istim prijeporima i dalje su nastavljeni jednakom žestinom. Krunom Svetoga Rim. Carstva dao se okruniti od protupape Klementa III. (1084). Uredio prilike u domovini (skršio moć protukraljeva Rudolfa Švapskog i Hermanna od Salma); 1103. proglasio u cijeloj zemlji mir, ali je već 1104. protiv njega ustao (predvodeći mnogobrojne knezove) njegov drugi sin Henrik. Pobunjenici su zarobili cara i prisilili ga na odstupanje s prijestolja. Lik i sudbina H. IV. česta su tema knjiž. (P. Ernst, F. W. Rogge, F. Roeber i dr.) i lik. djela (A. Rethel, M. Schwind, A. Fernkorn i dr.).