Henrik VII.

Henrik VII., njem.-rim. car (Valenciennes, Hainaut, o. 1275 – Buonconvento, kraj Siene, 24. VIII. 1313). Sin grofa od Luksemburga, Henrika III. Od 1288. grof od Luksemburga (kao Henrik IV.); od 1308. njem. kralj. Sina Ivana oženio je češ. kraljevnom Elizabetom, čime mu je osigurao pravo na češ. prijestolje (1310). U cilju ostvarenja ideje univerzalnog carstva, 1310. krenuo je na pohod u Italiju, gdje je oduševljeno dočekan kao obnovitelj jedinstvenog carstva i pomiritelj zaraćenih polit. stranaka (Dante je njegov dolazak označio kao početak zlatnoga doba). God. 1312. u Rimu je okrunjen carskim naslovom. Usprkos dobrim namjerama, nije uspio ostvariti svoj temeljni cilj te je uvučen u polit. borbe između gvelfa i gibelina.