hereza (grč.), općenito, učenje ili stav različit od neke škole ili mišljenja. Najčešće se upotrebljava u religiji kao učenje suprotno služb. vjerovanju ili općeprihvaćenim postavkama većine u određenom sustavu ili vjeroispovijesti. U kršćanstvu, općenit naziv za krivovjerje, učenje protivno vjerskim dogmama i osuđeno od strane služb. Crkve. U teologiji se razlikuje formalna h. (svojevoljno pristajanje uz krivu vjeru) i materijalna h. (pristanak uz krivovjerje bez osobne krivnje). H. se razlikuje od apostazije i shizme. Kroz povijest kršćanstva postojale su različite hereze (osuđene od općeg crkv. sabora ili papa) – arijanizam, nestorijanizam, gnosticizam, pelagijanizam itd. Pojam se upotrebljava za odvojene skupine i u drugim objavljenim religijama: židovstvu (samaritanizam, hasidizam i dr.) i islamu, ali i u ist. religijama (hinduizmu i budizmu). Heretik, krivovjernik; odmetnik, osoba koja se suprotstavlja uvriježenim shvaćanjima i društv. normama.