hidroakustika (grč.), dio akustike koji istražuje zakone širenja zvuka u tekućini (najčešće u vodama – morima i jezerima). Širenje zvuka u vodi prigušenije je nego u zraku zbog jačih refleksija, refrakcija, hidrostatskog tlaka, slanosti vode u morima i dr., što se očituje kao manji doseg zvuka u tim sredstvima. H. ima veliku tehn. primjenu.