himna (grč.), svečana pjesma, hvalospjev. Himne su prisutne već u Egipćana, Babilonaca i Asiraca, a nalaze se i u staroperzijskoj Avesti i staroindijskoj Rgvedi. U grčkoj književnosti pjesma u čast bogova i heroja obično spjevana u heksametrima. Poslije se pjeva kao strofička pjesma uz glazbu za vrijeme ophoda i obreda. Nastaju orfičke i novopitagorejske himne, a istaknuti himničari su Kalimah, Pindar, Alkej, Sapfo i Kleant. U rimskoj književnosti uglavnom označava pohvalnu pjesmu (Katul, Horacije). Kršćanske himne izviru iz Sirije, a pisali su ih Ambrozije, Toma Akvinski i Franjo Asiški. Himne slične klasičnima piše Ronsard, a izvan religijskih okvira nalazi se, na primjer, kod Goethea, Novalisa, Hölderlina, ali i u književnosti XX. stoljeća. Buđenjem nacionalnoga zanosa nastaju mnoge rodoljubne himne. Jedna od najpoznatijih je La Marseillaise Rougeta de Lislea. Tijekom XIX. stoljeća posvuda se uvode državne himne namijenjene izvođenju u svečanim prilikama. Godine 1835. nastaje pjesma A. Mihanovića Horvatska domovina, koja će pod ustaljenim nazivom Lijepa naša domovino postati hrvatskom nacionalnom himnom (skladatelj Josip Runjanin).