hiperbola (grč.) 1. Stilska figura koja se koristi pojačavanjem, pretjerivanjem zbog plastičnosti prikaza nekog dojma (npr. beskrajno more). 2. mat Jedna od čunjosječnica, krivulja koja se sastoji od dviju simetričnih grana. To je skup točaka ravnine za koje je razlika udaljenosti od žarišta konstantna veličina (2a). Pravac koji prolazi žarištima (fokusima) hiperbole siječe je u točkama koje se zovu tjemena (vrhovi) hiperbole. Udaljenost vrhova zove se realna os, a polovište te osi središte hiperbole. Poluos je udaljenost vrha od središta. Druga os okomita je na realnu os i prolazi središtem hiperbole. Jednadžba hiperbole sa središtem u ishodištu koordinatnog sustava i s poluosima a i b glasi: x2/a2-y2/b2 = 1. Uvjet da pravac y = kx + l bude tangenta hiperbole jest: a2k2 – b2 = l2. Naziv hiperbola uveo Apolonije.