hipnoza (franc. od grč. hypnos san), umjetnim odn. sugestivnim putem izazvano psih. stanje praćeno odsutnošću samokontrole i jakim suženjem pažnje. Po nekim simptomima nalik snu. Izaziva se različitim metodama. Metoda “umjetnog uspavljivanja” poznata je iz pradavnih vremena, no tek je F. A. Mesmer (1734–1815) prvi upozorio na pojave koje obično smatramo hipnotičkim. Njegova teorija kako tajanstvena sila prelazi s hipnotizera na hipnotiziranog održala se sve do danas. O psiho-fiziološkoj osnovi hipnotičkih pojava postoje različite hipoteze. Psihoanalitičari, neki psihijatri i psiholozi smatraju h. stanjem histerične disocijacije svijesti. U znanosti prevladava mišljenje da bit hipnotičkih fenomena tvore tzv. uvjetovani refleksi. Postupak hipnotiziranja opasan je u zdravstv. i moralnom pogledu ako ga obavljaju neupućeni i nesavjesni pojedinci. U medicini se koristi kao zamjena za anesteziju i narkozu. Sugestije u stanju hipnoze primjenjuju se i pri liječenju alkoholizma, narkomanije i stanja psih. depresije. U psihoterapiji često se kombinira s psihoanalitičkim postupcima.