historizam, shvaćanje i istraživanje stvari i pojava (prirodnih, društvenih i duhovnih) sa stajališta pov. razvitka i zbivanja. Shvaćanje čovjeka i svijeta (os. društv. egzistencije čovjeka) u pov. dimenziji javlja se s novim vremenom (poslije Franc. revolucije), premda elemente historizma nalazimo već na poč. novovj. filozofije (Descartes, Spinoza, Leibniz, Vico, i dr.). Povijest postaje jedan od konstitutivnih momenata čovjekova postojanja i spoznavanja (Hegel, Marx). Pov. položaj subjekta (pojedinca, grupe i sl.) u društvu postavlja se kao polazna točka i pretpostavka za formalno i sadržajno određenje procesa spoznaje. → historicizam