hoketus (latinizirano od starofrancuskoga), u srednjovjekovnom (XIII–XV. stoljeća) višeglasju tehnika kontrapunkta u kojoj napjev izvode dva glasa, tako da dok jedan pjeva drugi šuti (“dum unus cantat alter tacet”) i prihvaća kad prvi prekine (čak i usred riječi), što stvara dojam štucanja, pa su ga srednjovjekovni teoretičari označili kao truncatio vocis ili cantus truncatus, tj. isprekidano, odsječeno pjevanje.