hrvatski biskup (lat. episcopus chroatensis), naziv za hrv. dvorskog biskupa u XI. i XII. st. kao poglavara Crkve u Hrvata. Nakon ukidanja Ninske biskupije i bezuspješnog pokušaja obnove nekadašnje biskupije u Sisku na crkv. saboru u Splitu (928), područje sjev. Hrvatske pokriva dvorski biskup. Budući da Hrvati nisu priznavali biskupa pod tuđom polit. vlašću, u vrijeme uređenja odnosa između Hrvatske i dalm. gradova pod Bizantom, split. nadbiskup Pavao dopustio je oko 1024/30. da hrv. kralj. dvor i Hrvatska imaju vlastitog biskupa. Njemu je kralj Zvonimir sagradio 1077. katedralu u Biskupiji kraj Knina. Njegova je uloga prestala nestankom hrv. kralj. dinastije i osnutkom Zagreb. biskupije (1094). Ukinuta je služba h. b. na saboru u Splitu 1185. i osnovana rezidencijalna biskupija u Kninu (episcopus Tinniensis).