Hrvatsko primorje, povijesni naziv za dio (“nagodbene”) Hrvatske od Rječine do naselja Tribanj u Velebitskom podgorju s otocima Krkom i Rabom; to je suvremena regija Hrvatske, obuhvaća 32% površine i 30% stanovništva Hrvatske. Dijeli se na sjeverno Hrvatsko primorje, koje obuhvaća Istru, Kvarner i otoke (Krk, Cres, Lošinj i Rab) te na južno, koje obuhvaća Dalmaciju i (preostale) otoke. Sjeverno Hrvatsko primorje zauzima 6088 km2 (10,75%), a južno 12 103 km2 (21,38% površine Republike Hrvatske). Hrvatsko primorje proteže se kroz nekoliko županija: Istarsku, Primorsko-goransku, Ličko-senjsku, Zadarsku, Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku. Na području Hrvatskoga primorja nalaze se dva makroregionalna centra: Split i Rijeka. To je prostor mediteranske i submediteranske klime i duge urbane tradicije. Geografske karakteristike određene su blizinom mora, reljefom, klimom, specifičnom vegetacijom te tipom naseljenosti. Klimu karakteriziraju topla ljeta i blage zime. Padaline su neravnomjerno raspoređene s maksimumom u hladnom dijelu godine. U građi tla dominira vapnenac s malo plodna tla, većinom u flišnim zonama. Predjele krša karakteriziraju specifične hidrogeografske značajke. Najznačajnije tekućice u sjevernom Hrvatskom primorju jesu Rječina, Mirna i Raša, a važan je i ponor Pazinčice koji se tijekom jačih kiša pretvara u jezero. Sve tekućice sjevernoga Hrvatskog primorja imaju kišno-snježni režim. Južno Hrvatsko primorje karakterizira siromaštvo vodom na površini kopna i bogatstvo vode u podzemlju. Ovdje se nalaze duge rijeke s malim brojem pritoka. Najznačajnije su: Krka, Zrmanja, Cetina i Neretva. Otoci nemaju stalnih tokova, ali na mnogim otocima postoje zalihe slatke vode (Hvar, Korčula, Brač, Lastovo). Na području južnoga Hrvatskog primorja nalazi se površinom najveće prirodno jezero – Vransko jezero pokraj Biograda. Hrvatsko primorje karakterizira visok udio gradskoga stanovništva, što je posljedica visokog stupnja urbanizacije te malog broja seoskih naselja zbog teških uvjeta života. Danas se stanovništvo pretežno bavi turizmom te u manjoj mjeri industrijom i brodogradnjom. Najznačajnije luke za prijevoz tereta su Rijeka i Ploče, koje su s mediteranskim lukama povezane takozvanim feeder vezama. Najznačajnija putnička luka je Split.
Povijest
U rimsko doba naselja u Hrvatskom primorju razvijaju se uz putove prema Dalmaciji i unutrašnjosti. U srednjem vijeku u posjedu krčkih knezova Frankapana. Godine 1468. kralj Matija Korvin oduzima Frankapanima Senj, a 1480. otok Krk postaje mletački posjed. Procesu rastakanja frankapanskih posjeda u Hrvatskom primorju pridonose i osmanski prodori i prijelaz nekih primorskih posjeda u ruke knezova Zrinskih. Propašću Zrinskih i Frankapana (1670–71) te konfiskacijom njihovih posjeda započinje doba potpune prevlasti Habsburgovaca. Godine 1776. reinkorporacijom su Rijeka i Hrvatsko primorje prepušteni hrvatsko-ugarskoj i vojnograničarskoj upravi. Rijeka ostaje izdvojeno područje (corpus separatum) pod ugarskom upravom; Senj i okolica dospijevaju pod vojnu vlast, a ostatak je prisjedinjen Banskoj Hrvatskoj. Godine 1786. ukinuta je novoustrojena Severinska županija i njezin kontinentski dio pripojen je Zagrebačkoj županiji; područje Rijeke s vinodolskim priobaljem dospijeva pod ugarsku upravu, a ostatak Hrvatskoga primorja (sa Senjom i Karlobagom) uključen je u sastav Vojne granice. Njezinim ukidanjem 1881. dio Hrvatskoga primorja pod vojnograničarskom upravom pripojen je novoustrojenoj Ličko-krbavskoj županiji, a obala od Sušaka do Novoga ulazi u sklop Modruško-riječke županije. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije (1918) Hrvatsko primorje (osim Rijeke i Kastavštine) ulazi u sastav Države SHS. Teritorijalnom podjelom 1922. Hrvatsko primorje nalazi se u sastavu Primorsko-krajiške oblasti; nakon proglašenja Kraljevine Jugoslavije (1929) i novoga teritorijalnog preustroja (1931) u sastavu je Savske Banovine (sjedište u Zagrebu). Od 1939. dio je Banovine Hrvatske. Uspostavom NDH (1941) Hrvatsko primorje i podvelebitsko primorje (bez kvarnerskih otoka, koje je anektirala Italija) formalno čine veliku župu Podgorje sa sjedištem u Senju, ali faktično uključenu u talijansku okupacijsku zonu. Tijekom talijanske okupacije razvija se snažan antifašistički otpor. Od 1943. do 1945. njemačka okupacija; potom je s područjima koja su u međuraću činila dio Italije (Rijeka, dio Kastavštine) Hrvatsko primorje uključeno u sastav Hrvatske.