Hrvatsko zagorje, geografska i povijesna regija sjeverozapadne Hrvatske. Površine 1892 km2. Najvećim dijelom nalazi se u sklopu Krapinsko-zagorske županije (1230 km2), a manjim dijelom na području Zagrebačke i Varaždinske županije. Hrvatsko zagorje obuhvaća prostor porječja Krapine, lijeve strane porječja Sutle te porječje gornjeg i srednjeg toka Bednje. U reljefu Hrvatskoga zagorja razlikuju se gore, pobrđa i doline. Može se izdvojiti nekoliko gorskih nizova: Macelj–Ravna gora, Desinićka gora–Kuna gora–Strahinščica (Strahinčica)–Ivanščica (Ivančica), Cesargradska gora–Strugača, Medvednica–Kalnik. Hrvatsko zagorje nalazi se na prijelaznome tektonskom području koje karakteriziraju brojni rasjedi. Medvednica se pruža u smjeru jugozapad–sjeveroistok te je građena od škriljevaca i mezozojskih vapnenaca. Pristranke čine mnogobrojni grebeni i doline, a u jugozapadnom području razvijeni su krški oblici. Najviši vrh Sljeme (1035 m). Kalnik je građen od mezozojskih vapnenaca i dolomita, a obuhvaća dva paralelna grebena. Najviši 643 m. Desinićka gora, Kuna gora, Strahinščica i Ivanščica građene su od vapnenaca i dolomita, a rasprostranjeni su i lapori i pješčenjaci iz oligocena. Ivančica je s 1061 m najviše gorje na području Hrvatskoga zagorja. Maceljska i Ravna gora predstavljaju nastavak Karavanki. Ravna gora građena je od vapnenaca i dolomita iz gornjeg trijasa, a Maceljsko gorje od lapora i pješčenjaka iz donjeg miocena. Jedno od glavnih obilježja Hrvatskoga zagorja jesu brežuljci nastali u tercijarnim naslagama. Razlikuju se pobrđa predgorskoga karaktera s mnogobrojnim dolinama te samostalna pobrđa, na primjer Marijagoričko pobrđe. Doline su brojne sa širokim i podvodnim dnima te bez izraženih riječnih terasa. Hrvatsko zagorje ima umjerenu kontinentalnu klimu, ali postoje mjesne razlike. Najhladnije je u području doline Sutle (sutjeska Zelenjak) koja je otvorena prema sjeveru. U proljeće i jesen u dolinama je česta pojava magle i mraza, a ljeti su česti pljuskovi i tuča. Hrvatsko zagorje ima razvijenu mrežu tekućica. Na području Ivančice nalazi se razvodnica između savskog i dravskog porječja. Najveće porječje (1244 km2) ima rijeka Krapina (duga 75 km). Sutla je duga 85 km, izvire u Maceljskom gorju te u svojem toku oblikuje dvije izrazite sutjeske kroz Desinićku i Cesargradsku goru. U Savu se ulijeva kod Ključa. U Hrvatskoj se nalazi lijeva strana porječja uska i bez većih pritoka. Bednja je duga 103 km, a u Hrvatskom zagorju nalaze se njezin gornji i srednji tok do naselja Slanje. Izvire u Maceljskom gorju te protječe kroz Bednjansko polje, glavno središte naseljenosti sjevernoga dijela Hrvatskoga zagorja. Specifičnost Hrvatskoga zagorja jesu mnogobrojni izvori tople vode i toplice. Najpoznatije su Stubičke, Krapinske, Tuheljske, Šemničke i Sutinske. Hrvatsko zagorje predstavlja sjeverozapadni ulaz u Hrvatsku i ima važan prometni položaj. Tu prolazi jedan od najvažnijih prometnih pravaca iz Zapadne i Srednje Europe prema jugoistoku Europe i Bliskom istoku te iz Srednje i Istočne Europe prema sjevernom Jadranu. Željeznička mreža razmjerno je slabo razvijena, a pojedini su pravci zbog nerentabilnosti zatvoreni za promet.
Hrvatsko zagorje je među najgušće naseljenim prostorima Hrvatske, ali ne postoji nijedan jače razvijeni centar koji bi imao funkciju gravitacijskoga središta cijeloga područja. Hrvatsko zagorje većim se dijelom nalazi u gravitacijskom području grada Zagreba, a manjim dijelom u gravitacijskoj zoni Varaždina. Naselja su većinom manja. Gotovo 95% naselja ima do 1000 stanovnika. Najveća gradska naselja: Ivanec (5252 stanovnika, 2011), Krapina (4482), Oroslavje (3363), Zlatar (2900), Zabok (2701), Donja Stubica (2202), Novi Marof (1936), Pregrada (1839) i Varaždinske Toplice (1763); ostala veća naselja jesu Bedekovčina (3431), Stubičke Toplice (1843), Zlatar Bistrica (1530), Krapinske Toplice (1282), Veliko Trgovišće (1245), Hum na Sutli (1093) i Marija Bistrica (1065). Hrvatsko zagorje danas je depopulacijsko i emigracijsko područje što je posljedica iseljavanja stanovništva nakon II. svjetskog rata, ali i starenja stanovništva te prirodna pada stanovništva zbog povećane smrtnosti.