Nelipčići (Nelipići), hrv. velikaška obitelj iz roda Svačića s patrimonijalnim posjedom u Cetinskoj županiji; obitelj je držala i niz utvrđenih gradova na lijevoj obali Krke (Kamičac, Ključić i Nečven). Pretpostavlja se da je u rodu s obitelji kneza Domalda. Najraniji poznati član obitelji bio je Nelipac (I.), koji se spominje 1244. kao saveznik Trogira prilikom rata protiv Splita. Nelipčev sin Izan (I.) i neki njegovi rođaci dobili su od kralja Bele IV. županiju Drežnik, ali su je tijekom XIII. st. (prije 1278) izgubili u korist Babonića. Obitelj se do jačeg položaja uzdiže poč. XIV. st., kada njezini članovi Nelipac (II.) i Izan (II.), sinovi Izanova sina Jurja, pripadaju pratnji banova Pavla I. i Mladena II. Šubića. Nelipac je na Mladenovu dvoru obnašao visoku dužnost vojvode te se tim naslovom koristio do smrti. Pri polit. usponu vjerojatno mu je pomogla i činjenica što se oženio Mladenovom sestričnom, krbavskom kneginjom Vladislavom iz obitelji Kurjakovića. God. 1322. Nelipac je bio jedan od vodećih članova velikaške koalicije protiv bana Mladena te je iskoristio nesređene prilike koje su uslijedile banovu padu da se učvrsti na položaju kninskoga kneza te osnuje snažnu državinu na području Kninske, Cetinske i Psetske županije; od 1326–27. splitski knez. Od 1322. do smrti u stalnom sukobu s knezovima Bribirskim za prevlast u Hrvatskoj. Ujedno jedan od gl. protivnika uspostave jake kralj. vlasti u Hrvatskoj. Nakon Nelipčeve smrti (1344) njegova udovica Vladislava bila je prinuđena 1345. priznati vlast kralja Ludovika I. Anžuvinca i predati mu Knin i pripadajuće utvrđene gradove (Počitelj, Srb, Ostrog, Unac), ali je za njihova sina Ivana postigla potvrdu cetinskoga kneštva i utvrđenih gradova Brečeva, s pripadajućim distriktom, i Kamičca, te primanje u red kralj. vitezova. Ivan je poslije za zasluge u ratu protiv Venecije od kralja dobio župansku čast u Klisu (1358). Obnašao je položaje župana u slavonskim županijama Vrbasu i Sani (1360–62) te ug. županijama Zala (1365), Bars (1367–69), Turóc (1372–74), Somogy (1374) i Hont (1374–75), a 1372. položaj humskoga kneza i gradove Imotski i Novi na Neretvi. Ivanova kći Jelena bila je udana za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a nakon njegove smrti za bos. kralja Ostoju. Nakon Ivanove smrti (1378. ili 1379) vodstvo obitelji preuzeo je njegov sin Ivaniš, isprva pod starateljstvom majke Margarete, koji je poslije igrao istaknutu ulogu u polit. životu Hrvatske (hrv.-dalm. ban 1419, knez Klisa 1402, Trogira 1393. i Splita 1403). Oženio se Elizabetom, kćeri ug. palatina Detrika Bubeka. Tijekom građ. rata isprva je podržavao Ladislava Napuljskog, koji mu je darovao Skradin (1403–06) i Klis (1406), a od 1406. zajedno s knezovima Frankapanima podržavao je kralja Žigmunda. Zbog toga je izgubio Skradin, ali je uspio zadržati Klis do smrti. God. 1416. stječe i omiško kneštvo. Budući da nije imao muškog potomstva, posvojio je svojega zeta Anža Frankapana te mu fiktivno založio svoje stečevine kao miraz svoje kćeri Katarine. Nakon Ivaniševe smrti (1434) Anž je uspio preuzeti njegovu baštinu, ali je ubrzo poginuo u borbi s kraljevim favoritima Talovcima, koji potom preuzimaju najveći dio Ivaniševe baštine (1436). Druga grana Nelipića, potomci Nelipčeva brata Isana, vladali su područjem oko Krke sa sjedištem u Ključiću i Nečvenu. Među njima se ističe sin Isana (II.) Konstantin (I.), također član pratnje Šubića, koji je poč. XIV. st. obnašao čast humskoga kneza. Nakon 1322. bio je jedan od najbližih Nelipčevih suradnika (u. o. 1347). Konstantinov sin Nelipac (III.) (u. o. 1421) obnašao je dužnost skradinskoga kapetana i kaštelana (1388–94) te se istaknuo u borbama protiv bos. kralja Tvrtka i vranskog priora Ivana Paližne potkraj XIV. st. Od 1405–06. obnašao je dužnost kralj. kaštelana Velike u Križevačkoj županiji te je dobio od kralja Žigmunda vlastelinstvo Bušević na Uni. Nelipčevom smrću izumire ova grana roda.