human relations (engl. ljudski odnosi), u sociologiji rada odn. industr. sociologiji, teorija koju su u svojim istraživanjima razvili E. Mayo i čikaška škola sociologije, po kojoj radna učinkovitost ovisi više o međuljudskim odnosima u radnoj skupini nego o tehnol. uvjetima proizvodnje, odn. o materijalnom nagrađivanju radnika. Prema toj teoriji, presudna je uloga menadžera u stvaranju takvih međuljudskih odnosa, u kojima radnik osjeća poštovanje prema sebi i svojem dostojanstvu. Suprotna taylorizmu.