iluzija (lat.) 1. Općenito: privid, obmana, pričin, utvara. 2. psihol Varka u opažanju, zamjedbena varka, netočno tumačenje osjetnih podataka. Označava pogrešno percipiranje predmeta i pojava koje ne odgovara stvarnosti, jednako kao i perceptivne varke. Razlika je među njima u tome što su ove svojstvene svima, dok su iluzije karakterističan simptom psih. poremećaja. U normalnih ljudi pojavljuju se samo u afektivnim stanjima, te u stanju iscrpljenosti i umora. Najčešće su iluzije vidne i slušne, a mogu biti i kod ostalih osjetnih organa. I. je važna u patopsihologiji i općenito u kliničkoj praksi, jer je kao simptom pokazatelj naravi psih. poremećaja.