imperator (lat.), u ant. Rimu, nosilac vrhovne vlasti; istoznačnica za rex; pridjevak vrhovnih bogova (Jupiter imperator). Naslov i. obnašao je i vrhovni voj. zapovjednik, koji je aklamacijom vojske uzdizan za vrhovnoga drž. poglavara. U Bizantu su za pojam i. korištena grč. imena autokrator ili basileus. U značenju “car” riječ i. koristi se i u franc. (empereur) i engl. jeziku (emperor), a u carskoj Rusiji i. je vladarov naslov.