imperij (lat.), u ant. Rimu, područje neke vlasti i sam način vlasti koja pripada gospodaru (npr. oca nad obitelji); u pravno-polit. smislu, naziv za državu koja obuhvaća podređene jedinice, kao carstvo kraljevstva, i u kojoj vrhovnu vlast u pravilu obnaša monarh, imperator. Pojam se razvio iz rim. državo-prav. prakse gdje je vlast izvorno pripadala kraljevima, ali su je u republikansko vrijeme obnašali i magistrati; od Oktavijana Augusta pojam se izjednačava sa samom rimskom državom (Imperium Romanum). Razdvajanjem Rim. Carstva javljaju se i dva imperija, istočni (Bizant) i zapadni (Rim), te se u eur. sr. vijeku pojedini kraljevi bore za titulu rimskog cara koja im omogućuje status imperatora (npr. Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti, u Rusiji Ivan IV. uzima titulu cara u ime “Trećeg Rima”). Također, i. označava svjetovnu vlast u odnosu na papinsku (sacerdotium). Postupno se pojam širi i na zemlje koje ovladavaju kolonijama, dominionima ili uzimaju protektorate (npr. Brit. imperij). → imperijalizam