incola (lat.) 1. Stanovnik. 2. Stanovnik istog kraja; sugrađanin, zemljak. 3. Došljak, tuđinac; koji je bez državljanstva; u rim. pravu naziv za stanovnike koji nisu starosjedioci u nekom mjestu ili nemaju građansko pravo; u srednjem vijeku na području hrvatsko-ugarskih zemalja naziv za stranca; incolatus, boravak, stanovanje, prebivanje; također progonstvo, izgnanstvo.