Indijski ocean, najmanji ocean na Zemlji između Afrike na Z, Azije na S, Australije na I i Antarktike na J; 74 917 000 km2 (o. 21% površine svj. mora). Granica (u dužini 4000 km) između Indijskoga i Atlantskoga oceana pruža se podnevnikom 20° E (povezuje najjužniju točku afr. kontinenta, rt Agulhas, s Antarktikom). Granica između Indijskoga i Tihog oceana pruža se podnevnikom 147° E (povezuje rt South East na otoku Tasmaniji s Antarktikom). Oko 87% I. o. (65 040 000 km2) nalazi se j od ekvatora. Prosj. dubina 3890 m, najveća 7725 m (Sundski jarak, dubina Planett, j od Jave). Prosj. slanost 37‰, najveća u Perz. zaljevu (37 do 39‰) i u sjev. dijelu Crvenoga mora (i do 42‰), a najmanja je z od Sumatre i u Bengalskome zaljevu (34‰) – zbog obilnih kiša i pritjecanja riječne vode, te u antarktičkim vodama (33,7‰). Najvećim se dijelom I. o. nalazi u tropskom (o. 55% površine) i suptrop. pojasu; na J doseže umjerenu i subpolarnu zonu. U sjev. dijelu najčešći su vjetrovi monsuni, koji nastaju zbog razlike u tlaku zraka na az. kontinentu i na I. o. Sjeveroist. ili zimski monsun (puše od studenoga do ožujka) suh je. Jugozap. ili ljetni monsun (puše od kraja svibnja do kraja rujna) donosi kišu i visoku temp. U području između 35° S i 65° S pušu stalni i vrlo jaki zap. vjetrovi. Nad najvećim dijelom trop. pojasa I. o. pušu jugoist. pasati. U sjev. dijelu morske su struje uvjetovane izmjenom monsuna. Za sjeveroist. monsuna kreću se prema Z do obale Somalije, a onda okreću uz zap. obalu Afrike i ulaze u Ekvatorsku povratnu struju. Za jugozap. monsuna topla Južna ekvatorska struja prelazi j od ekvatora u Ist. monsunsku struju, koja protječe cijelom širinom oceana. Juž. ekvatorska struja, pod utjecajem jugoist. pasata, nastaje u juž. dijelu oceana. Protječe od otočja Cocos na I do Sejšela na Z. U subpolarnim širinama oceanska voda struji od Z prema I pod utjecajem zap. vjetrova. Sjev. dio te struje skreće prema S i teče uporedo sa zap. austral. obalom kao hladna Zap. austral. struja. Amplituda morskih mijena: kraj Šri Lanke 1 m, kraj Karachija i Mumbaia (Bombaya) 3,3 do 5,1 m, kraj Rangoona 7,2 m, a kraj Beire 4 m. Obale su najvećim dijelom građene od najstarijih stijena. Među pripadnim morima jesu Crveno na S, Arapsko na SZ, Andamansko na SI i Timorsko na I (o. 7% ukupne površine oceana). Veći zaljevi: Bengalski, Adenski, Perzijski i Omanski. Najveći otoci: Madagaskar i Šri Lanka. Uključuje i niz manjih otoka: Maldivi, Sejšeli, otok Mauritius, Réunion. U I. o. utječu Limpopo, Zambezi, Irrawaddy, Brahmaputra, Ganges, Ind i Shatt al Arab. Nekoliko podmorskih hrbata dijeli zavalu I. o. u više manjih dubokomorskih zavala, srednjoindijski hrbat na manji jugozap. i veći sjeveroist. dio. Od Srednjoindijskoga hrpta odvaja se prema JZ ogranak s otočjem Crozet i Otocima Princa Edwarda. Ležišta nafte i prir. plina na kontinentalnom šelfu Perz. zaljeva, Khambatskoga zaljeva i nedaleko od sjeverozap. obale Australije. Željezna ruda i bakar u Crvenome moru. Bogata flora i fauna; biljni i životinjski planktoni, riblja fauna (leteće ribe i morski psi). Subpolarno i polarno antarktičko područje obiluje algama kremenjašicama (Diatomeae). Više vrsta ptica; burnice, u subpolarnom pojasu albatros, a u polarnome pingvini. Otvaranjem Sueskoga kanala (1869) I. o. uključen je u svj. prom. tokove i međunar. trgovinu širih razmjera. Velika lučka središta: Mumbai (Bombay), Kolkata (Calcutta) i Chennai (Madras) u Indiji, Karachi (Pakistan), Colombo (Šri Lanka), Rangoon (Mijanmar), Durban, Saldanha Bay i Richards Bay u Južnoafr. Republici, Jakarta u Indoneziji, Melbourne i Fremantle u Australiji.