indikator (lat.) 1. Pokazatelj, npr. i. gosp. rasta. 2. kem Tvar s pomoću koje se otkriva prisutnost nekih tvari ili određenog svojstva sredstva, npr. kao i. za vlagu služi kobaltov (II) klorid, za kiselost ili alkaličnost lakmus-papir i dr. U jodometriji se kao i. upotrebljava otopina škroba, u volumetrijskoj analizi metil-oranž, metilno crvenilo, fenolftalein i dr. Neki i. mijenjaju boju zbog koncentracije vodikovih iona pa služe za određivanje pH-vrijednosti. 3. tehn Uređaj za bilježenje, pokazivanje i mjerenje tijeka neke pojave (npr. brzinomjer pokazuje brzinu vozila, Wattov i. bilježi promjenu tlaka u cilindru strojeva, kazaljka na vagi je i. ravnoteže i dr.).