infalibilitet (latinski: infallibilitas nezabludivost, neprevarljivost, nepogrešivost), u Katoličkoj crkvi izraz koji označava nezabludivost nekog crkvenog učenja, biskupskih odluka ili samoga pape. Prvi vatikanski sabor (1869–70) proglasio je papinsku nezabludivost kada ex cathedra donosi neku konačnu odluku. Prema II. vatikanskom saboru, subjekt infalibiliteta su i biskupi kada u zajedništvu, i s papom, definiraju neku vjersku istinu.