Inka

Inka, keramički tanjur u obliku ptice
Inka, Machu Picchu, detalj ruševina
Inka, Sunčev hram na Machu Pichu
Inka, keramička vaza
Inka, pamučna tkanina s prikazom ptica
Inka, pončo od perja
Inka (na kečuanskom jeziku: gospodin, knez, kralj) 1. Pleme južnoamer. skupine Indijanaca Kečua. 2. U užem smislu iz plemena proizašla vladajuća obitelj. Država I., koja se sastojala od četiriju pokrajina (Tahuantinsuyu četiri strane svijeta), počela se od 1430. širiti iz Cuzca (Peru) na S do juž. Kolumbije, a na J do sredine Čilea, obuhvativši 4000 km2 Kordiljera i obale. God. 1523. osvojio ju je španj. konkistador F. Pizarro, premda se Inka Manqo, sin posljednjega vladara, održao u brdima kraj R’u Urubamba (Victos) sve do 1572. Po vlastitom vjerovanju I. su se smatrali potomcima boga Sunca. Visoke polit. i vjerske službe bile su predviđene samo za pripadnike plemstva. Seosko je stanovništvo, razdijeljeno u rodovske saveze, radilo na drž. zemlji, a po potrebi služili su kao vojnici. Bilo je i kmetova. Drž. uprava bila je čvrsto organizirana, a kmetovi, stoka i drž. pričuve bili su statistički utvrđeni i zapisani uzlatim pismom (quipu). U osvojenim su područjima osnivali snažna upravna i obredna središta (npr. Machu Picchu), katkad sa skladištima za drž. pričuve. U toj visokoj civilizaciji dobro je bilo razvijeno poljodjelstvo (sustav natapanja, terasasta polja), te visoko razvijeno rudarstvo i obrada kovina (zlato, srebro, bakar, bronca). Znameniti su proizvodi umj. obrta, osobito tekstila i obojene keramike. Znakovi drž. moći bile su monumentalne građevine (palače, hramovi, utvrde), sastavljene od tijesno priljubljenih kamenih blokova s karakterističnim trapezoidnim otvorima. Golemo umj. blago propalo je u doba španj. osvajanja.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: