inkarnacija (lat.), utjelovljenje, slika i prilika. 1. U kršćanstvu, temeljna i sred. vjerska istina o utjelovljenju Sina Božjeg, druge božanske osobe, Riječi Božje, koja postaje čovjekom (Isusom Kristom), uzimajući ljudsko tijelo i ljudsku dušu. Na temelju bibl. objave (npr. “I Riječ tijelom postade…”, Iv 1, 14) o inkarnaciji, nastaju u ranome kršćanstvu razne rasprave i teorije (arijanstvo, nestorijanstvo, monofizitizam i dr.) koje su odbačene na prvim općim crkv. saborima i definirana je dogma o utjelovljenju kroz hipostatsku uniju, tj. sjedinjenje dviju naravi, božanske i ljudske, u jednoj osobi Isusa Krista. 2. Pojava božanstva u ljudskom obliku u starim religijama (heroji, faraoni i drugi vladari); hinduizam naučava višestruku inkarnaciju Višnua, a budizam ponovno utjelovljenje (reinkarnaciju) duša. Inkarnirati, utjeloviti, utjelovljivati.