intencija (lat.), namjera, nakana, naum; usmjerenost duha prema nekom cilju. U filozofiji označava obilježje psih. fenomena kod kojih je psih. akt usmjeren prema nekom predmetu. Učenje o intenciji javlja se u srednjovj. skolastici u kojoj se razlikuje intentio prima (spoznaja pojedinačnog, konkretnog) i intentio secunda (poimanje općeg, apstraktnog). U modernu filozofiju pojam uvode F. Brentano i E. Husserl. Prema Kantu, i. određuje moralnu vrijednost cilja.