interdikt (lat.), u rim. pravu, uvjetna naredba, nalog ili zabrana koju je povodom zahtjeva jedne stranke izdavao pretor bez prethodnoga postupka drugoj stranci da se do daljnjega suzdrži od štetnih postupaka ili da vrati oduzetu stvar; u kanonskom pravu, kazna zabrane kojom se crkv. službeniku zabranjuje obavljanje crkv. dužnosti; personalni i., zabrana nazočnosti vjerskim obredima; lokalni i., zabrana bogoslužja na određenom području.