Island

Službeni naziv: Republika Island, Lýðveldið ísland
Površina: 103 000 km2
Stanovništvo (procjena 2003): 290 000 (2,7 stanovnika/km2 ); 92% gradsko
Glavni grad Reykjavík, 112 300 stanovnika (procjena 2001)
Upravna podjela 8 regija
Službeni jezik islandski
Valuta kruna = 100 aurara
Island, otočna država na krajnjem SZ Europe na istoimenom otoku u Atlantskom oceanu između Norveške, Velike Britanije i Grenlanda; ima 4988 km morske obale.
Prirodna obilježja
Reykjavík
gejzir Strokkur
U reljefu Islanda izdvaja se priobalna nizina i prostrano unutrašnje visočje s planinama i visoravnima. Nizina se pruža oko cijelog otoka, ugl. je uska, a najšira je na JZ gdje je i žarište naseljenosti. Prema unutrašnjosti većinom se uzdiže stepenasto, ali se ponegdje javljaju strmi odsjeci visoki i nekoliko stotina metera. Unutrašnjost otoka je manje ili više uravnjena visoravan, vis. 400–1000 m, iznad koje se uzdižu planinski vrhunci. Građena je ugl. od bazalta tercijarne starosti koji je prekriven mlađim izljevima lave i tufom. Iznad visoravni uzdižu se vulkani (Askja, 1510 m, Hekla, 1491 m i dr.) i planinska područja prekrivena ledom. Najviši vrh je Hvannadalshnjúkur (2119 m) na JI zemlje. Vječni snijeg i led (isl. jökull ledenjak) prekrivaju o. 13% površine otoka. Najveći od 120-ak ledenjaka je Vatnajökull, debeo i preko 900 m, a s oko 8500 km2 ima površinu podjednaku svim ledenjacima na eur. kontinentu zajedno. Ledeni pokrov ostatak je pleistocenskog leda čije je djelovanje vidljivo u reljefu: visoravan (fjeld) uravnjena je kretanjem leda, a nekadašnje ledenjačke doline potapanjem su pretvorene u fjordove. Zbog smjera kretanja leda najrazvedenije su sjev. i sjeverozap. obala. Island se nalazi na tektonski aktivnom području, središnjim dijelom otoka prolazi granica euroazijske i sjevernoamer. litosferne ploče. Pokazatelji te aktivnosti mnogobrojni su vulkani, gejziri i ostali vrući izvori, solfatare te česti potresi. Od više od 200 vulkana 30-ak ih je bilo aktivno u pov. razdoblju, a izljevi lave pokrivaju 10-ak % površine otoka. Nizom podmorskih vulkanskih erupcija u razdoblju 1963–67. pred jugozap. obalom nastao je novi otok Surtsey, koji je dosegao visinu od o. 170 m i površinu od oko 2,5 km2. Klima Islanda određena je položajem na dodiru polarnih i trop. zračnih masa te utjecajem Golfske struje. Iako se nalazi u visokim geogr. širinama, gotovo doseže sjev. polarnicu. Island ima razmjerno blagu klimu. U priobalju sr. siječanjska temp. je 0–1 °C na J, a -1 do -2 °C na S, a sr. srpanjska ugl. 10–11 °C. U unutrašnjosti temp. su niže, snježna granica je na 650–900 m n.m., a snijeg može pasti u bilo koje doba godine. Količina padalina je između 500 mm na si visoravnima i 1500–2200 mm na J i JZ, ali vlažnim zračnim strujama izložene padine planina u unutrašnjosti primaju i više od 4000 mm. Zime su dosta vjetrovite, a povremeno se javlja gusta magla. Oko tri četvrtine Islanda zauzima neplodno i neobrađeno područje, a više od polovice otoka je bez ikakve vegetacije. Od biljnog pokrova najrašireniji su pašnjaci, vrištine i grmoliko raslinje te tundra. Šume nakon intenzivnog pošumljavanja od 1960-ih zauzimaju manje od 2% površine, a najraširenije su breza i smreka. Rijeke su većinom kratke ali bogate vodom, brza toka i s brojnim vodopadima (prijelaz s visoravni prema obalnoj nizini). Nisu pogodne za plovidbu, iskorištavaju se za dobivanje el. energije. Najdulja i energetski najiskorištenija je r. Thjórsá (oko 240 km), izvire u sred. dijelu otoka i teče prema JZ. Zajedno s pritocima (Tungnáa i dr.) hrani se vodom iz ledenjaka Vatna, Hofs i dr. Jökulsá á Fjöllum (206 km) također dobiva vodu iz Vatnajökulla, teče na S i ulijeva se u Grenlandsko more. Na njoj su poznati 44 m visoki slapovi Dettifoss, vodom najbogatiji na Islandu. Nekim rijekama vodostaj može naglo porasti zbog vulkanskih erupcija ispod ledenog pokrova koje dovode do nagla otapanja leda. Jezera su ugl. ledenjačka, najveća su Thingvallavatn (82 km2) i Thórisvatn na J te Myvatn na S. U kalderi vulkana Askja nastalo je jezero Öskjuvatn (11 km 2).
Stanovništvo
Islanđani su potomci skandinavskih (Vikinga) te keltskih doseljenika koji su došli (iz Irske i Škotske) potkraj IX. i poč. X. st. i čine više od 96% otočnog st. Od ostalih najbrojniji su Danci, Šveđani i Amerikanci. Služb. jezik je islandski, koji pripada germanskoj skupini, a srodan je skandinavskim jezicima. Većina st. govori i jedan strani jezik. S 2,8 st./km2 Island je najrjeđe naseljena eur. zemlja. Do kraja XIX. st. stanovništvo se pretežno bavilo poljoprivredom i bilo je ravnomjerno rasprostranjeno u područjima gdje je poljoprivreda bila moguća. Nakon toga, pojavom komerc. ribarstva ind. povezane s njim, ali i razvojem ostalih industrija i tercijarnih djelatnosti, počinju preseljanja u priobalje. Danas je gotovo 2/3 zemlje praktički nenaseljeno, a praktički cjelokupno st. živi na obali. Posljedično, visok je stupanj urbanizacije, u gradovima živi 92% st. U gl. gradu, Reykjavíku, živi 113 400 st., a u širem grad. području 186 600 st., gotovo 2/3 st. zemlje. Ono uključuje gradove Kópavogur (25 700 st.), Hafnarfjörður (21 600 st.), Garðabaer (9000 st.) i dr. Najveći grad izvan regije Reykjavíka je Akureyri (16 300 st.) na S. Broj st. povećava se po stopi od 10‰ godišnje (prosj. 1990–98), dijelom prir. promjenom, a dijelom imigracijom. Stopa rodnosti iznosi o. 14‰, a smrtnosti o. 7‰. Pokazatelji visokog standarda su dug životni vijek (80 g.) i vrlo niska stopa smrtnosti dojenčadi, manja od 4‰. Stanovništvo do 15 g. čini 22,5%, ono od 15 do 65 g. 65,8%, a starije od 65 g. 11,7% ukupnog st. Više od 90% st. je evangeličko-luteranske vjeroispovijesti. Među ostalim ima katolika i različitih protest. zajednica. Obrazovna struktura je izvrsna, nepismenih gotovo nema. Školovanje je ugl. besplatno, osnovno do 16. godine obvezno, a uobičajeno je i srednje. Sveučilište u Reykjavíku osnovano je 1911, a 1987. i u Akureyriju.
Gospodarstvo
sušenje bakalara
Gospodarstvo Islanda temelji se na priv. poduzetništvu, ali država ima znatan utjecaj i nadzor u nekim sektorima (bankarstvo i financije, energetika). S obzirom na ograničenost prir. bogatstava, gosp. kretanja umnogome ovise o kretanjima cijena gl. izvoznih proizvoda na svj. tržištu. Prema dohotku (o. 30 000 USD/st.) Island spada u bogate zemlje. Najvažnija grana gospodarstva je ribarstvo i s njime povezane djelatnosti (prerada ribe, proizvodnja opreme). Zbog važnosti tog sektora za zemlju te ugroženosti ribljeg fonda od prevelikog izlova, Island je prva zemlja koja je uvela ekskluzivnu ekon. zonu. Mogući gubitak kontrole nad ribolovnim područjima jedan je od gl. razloga sudržanosti Islanda prema uključenju u EU. Poljoprivreda, koja je bila gl. grana gospodarstva do poč. XX. st., danas ima malu važnost. Stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo) važnije je od ratarstva, a gl. problem je nedostatak obradiva tla. Uzgajaju se krmno bilje, krumpir, repa i druge okopavine. Nakon II. svj. rata intenzivno se grade plastenici koji se griju geotermalnom energijom, a uzgaja se različito povrće, cvijeće, voće (čak i banane). Vruća voda koristi se i za grijanje kuća i u industriji. Island obiluje hidroenergijom, što ga je usmjerilo na industr. grane koje troše mnogo el. struje: proizvodnju aluminija, ferosilicija, umjetnoga gnojiva i drugu kem. ind., ugl. na temelju uvoznih sirovina. Tradicionalno je razvijena različita ind. vezana uz ribarstvo, a u novije vrijeme u nastojanju diversifikacije razvijaju se graf., elektrotehn., elektron. i ostala moderna ind. U gospodarstvu važnu ulogu ima turizam, zemlju godišnje posjeti o. 300 000 stranaca. Vanjskotrgovinska razmjena dosta je visoka, a bilanca promjenjiva. Riba, ribarski proizvodi te oprema za ribarstvo daju 60–70% vrijednosti izvoza. Od ostalih roba najvažniji su aluminij, farmaceutski i kem. proizvodi. Uvoze se strojevi i oprema, nafta i različite sirovine, prehr. proizvodi. Gl. su partner zemlje EU (više od pol. uvoza i 70 % izvoza), najviše Njemačka, Vel. Britanija, Francuska, Nizozemska, od ostalih zemalja SAD i Norveška. Na Islandu nema želj. pruga, a izvan gradova asfaltirane su samo gl. ceste. Hringvegur je “prtenasta” cesta koja obilazi cijeli otok.
BNP (2001): 8,45 mlrd. USD
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 8,3%, industrija 23%, usluge 68,7%
Nezaposlenih (2002): 3,3%
Inflacija (1990–2001): 3,4 %/god. (2003: 1,4%)
Realan rast gospodarstva (2000–01) 3,0 %/god.
Uvoz (2003): 2,59 mlrd. USD
Izvoz (2003): 2,38 mlrd. USD
Povijest
Prvi useljenici na otok bili su irski redovnici potkraj VIII. st. U IX. st. otkrivaju ga Vikinzi (874. spominje se dolazak norv. Vikinga Ingólfura Arnarsona) i nazivaju Ledena zemlja. U IX–X. st. otok nastanjuju iseljenici iz Norveške, Irske i Škotske te s obližnjeg otočja. U X. st. Vikinzi s Islandom otkrivaju Grenland i obale Sjev. Amerike; istodobno na I. prodire kršćanstvo, a uspostavljena crkv. organizacija pod izravnom je upravom norv. nadbiskupa. U X. st. postupno se ustrojava društv. sustav; oko 930. osnovano je predstavničko tijelo (Althing) ; prevagu imaju predstavnici vojničkih klanova. God. 1262. dolazi pod vrhovništvo norv. vladara (Haakon IV.), a proglašenjem Kalmarske unije (1397) pod vlast Danske. Ukinuta je samouprava, otokom upravljaju namjesnici iz Danske, a gospodarstvo stagnira; stanje se djelomično popravlja tek kada je Danska svojim namjesnikom na I. imenovala Islanđanina Skúlija Magnússona (1711–94). God. 1798. dan. uprava ukida Althing. Kielskim mirom 1814. I. je ostao pod dan. vrhovništvom; od 1834. zastupan je u Dan. parlamentu. Sred. XIX. st. pokret za neovisnost I. predvodi Jon Sigurdsson; 1843. obnovljen je Althing, ali samo kao savjetodavno tijelo dan. kralja. God. 1851. I. je proglašen sastavnim dijelom Danske. Pokret za odcjepljenje jača poč. XX. st.; od 1918. I. je s Danskom vezan samo personalnom unijom. U travnju 1940. otok su zauzele brit. postrojbe kako bi se spriječila njem. okupacija. Iste god. I. se proglašava nezavisnim. Islandsko ministarstvo, na čelu sa Sveinnom Björnssonom kao regentom, preuzima vlast. God. 1944. nakon referenduma proglašena je nezavisna Republika Island; prvi predsj. S. Björnsson. God. 1946. na I. se podiže velika amer. voj. zrakoplovna baza Keflavík; 1949. pristupa NATO-savezu. Od 1959. do 1971. na vlasti su koalicijske vlade Stranke nezavisnosti i socijaldemokrata, a od 1971. vlade ljevičarskih stranaka. Zbog neriješenih granica terit. voda (prava na ribolov) I. je vodio sporove s Vel. Britanijom (tzv. bakalarski rat 1970-ih).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: