Jadransko more ili Jadran

Jadransko more ili Jadran, dio Sredozemnog mora (4,6%) između Italije na zapadu te Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije na istoku. Otrantskim vratima (na najužem dijelu široka 75 km) na jugoistoku spojeno s Jonskim morem. Dugo 870 km (Maranska laguna–ušće rijeke Butrintit), prosiječno široko 159,3 km (najšire 216,7 km na liniji Stobreč–Vasta), površine 138 595 km2 (s otocima); prosječna dubina 252 m, najveća 1233 m u južnom dijelu (Južnojadranska kotlina). Čak 74% čini plićak (do 200 m). U sadašnjem obliku i veličini Jadransko more nastalo je postpleistocenskim izdizanjem morske razine za 96 m. Palagruškim pragom (otok Lastovo–poluotok Gargano) podijeljeno je na sjeverni plići i južni dublji dio. Duljina kopnene obalne crte cijelog Jadranskog mora iznosi 3737 km; od toga Hrvatskoj pripada 1777,3 km, Italiji 1249 km, Albaniji 396 km, Crnoj Gori 249 km, Sloveniji 44,5 km i Bosni i Hercegovini 21 km. Istočna obala znatno je razvedenija od zapadne. Mnogobrojni su morski kanali (važniji: Velebitski, Zadarski, Brački, Hvarski, Korčulanski, Neretvanski), zaljevi (veći: Tršćanski, Riječki, Šibenski, Malostonski, Boka kotorska). Veći poluotoci su Istra, Gargano, Pelješac. U Jadranskom moru ima oko 1250 otoka, hridi i grebena, od čega najviše u Hrvatskoj (1185) i Crnoj Gori (48); veći otoci: Krk (405,78 km2), Cres (405,78 km2), Brač (394,57 km2), Hvar (299,66 km2), Pag (284,56 km2), Korčula (276,03 km2) i Dugi otok (114,44 km2). Jadransko more ubraja se u toplija mora (ljetna temperatura površine 22–27 °C, zimska 7–16 °C); slanost mu je pretežno 38–39 ‰; velika prozirnost (do 56 m, Južnojadranska kotlina). Vjetrovi: bura, jugo, maestral; najviši valovi mogu biti 6 m, do najviše zabilježenih 10,2 m. Mala amplituda morskih mijena (od 0,3 m kraj Dubrovnika do 0,9 m kraj Trsta). Ogranak glavne sredozemne struje, koja prolazi kroz Jonsko more, teče uz istočnu obalu prema sjeverozapadu, pa zatim zaokreće prema zapadu i teče uz zapadnu obalu prema jugoistoku. U podmorju postoje zalihe zemnog plina i nafte; solane (u Hrvatskoj kraj Stona i na otoku Pagu). Najveću prometnu važnost imaju dužobalni prometni pravci, dok su manje važne poprečne veze istočne i zapadne obale. Najvažnije luke (Trst, Kopar, Rijeka, Venecija) smještene su na sjevernom dijelu. One su i glavna središta tranzitnog prometa prema srednjoj Europi (Jadransko more je srednjoj Europi najbliži dio Sredozemlja). Na hrvatskoj obali veće su luke: Rijeka, Pula, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik (Gruž), u Sloveniji Kopar, u Crnoj Gori Bar, u Albaniji Drač i Vlora. Na talijanskoj obali, uz Veneciju i Trst, važne su luke Ravenna, Ancona, Bari i Brindisi. Obale Jadranskog mora među najvažnijim su turističkim odredištima Europe.