janjičarska (turska) glazba, staroturska vojna glazba koja se izvodila na skupini glazbala sastavljenoj od velikih i malih bubnjeva, timpana, činela, trokutića, tamburina i zvončića pričvršćenih na štapu s polumjesecom ili predmetom nalik šeširu na vrhu (tur. chaghana), te svirala tipa oboe i flaute raznih veličina. U europske vojne sastave uvedena u XVIII. stoljeću (oko 1720. poljski kralj August II. dobio ju je na dar od sultana), sredinom XVIII. stoljeća uz takvu je glazbu barun Trenk ušao u Beč, u drugoj polovini XVIII. stoljeća uvedena je u umjetničku glazbu (pojedina glazbala primijenili su Gluck i Grétry, potpunije Mozart u Otmici iz saraja, Haydn u Vojničkoj simfoniji, Beethoven u finalu IX. simfonije, Zajc u Nikoli Šubiću Zrinjskom).