Jerusalem, Wilhelm, austrijski filozof (Dřenice, kraj Chrudima, Češka, 11. X. 1854 – Beč, 15. VII. 1923). Profesor filozofije i pedagogije u Beču. Pod utjecajem Spencera i Macha razmatra duševni život iz genetskog, biološkog i socioliškog aspekta. Blizak nekim neokantovskim koncepcijama, ali se u spoznajnoj teoriji suprotstavlja fenomenologizmu i apriorizmu; sebe naziva “kritičkim realistom”, prema uzoru na židovski “etički monoteizam”. U filozofiji religije slijedi Cohenove stavove. Glavna djela: Udžbenik empirijske psihologije (1888), Uvod u filozofiju (1899), Kantovo značenje za suvremenost (1904), Kritički idealizam i čista logika (1905), Putovi i ciljevi estetike (1906), Uvod u sociologiju (1926).