Slavko Ježić
Ježić, Slavko, hrv. književnik, knjiž. povjesničar i prevoditelj (Dubrava, kraj Čazme, 17. II. 1895 – Zagreb, 5. V. 1969). Studij romanistike i slavistike završio u Beču, doktorirao radom Život i rad F. K. Frankopana, 1921. Poslije predavač na Višoj pedagoškoj školi i Filoz. fak. u Zagrebu. Napisao prvu cjelovitu povijest hrv. književnosti (Hrvatska književnost od početaka do danas, 1943). Os. se bavio razdobljem ilirizma. Priredio nekoliko antologija (Ilirska antologija, 1934; Hrvatski putopisci, 1955). Prevodio s više jezika na hrvatski, a neka djela hrv. pisaca na njem. i franc. jezik. Pisao pjesme (Somnia vitae, 1943) te novele (Život u sjeni, 1943), a autor je i jednog romana (Brak male Ra, 1923). Ostala važ. djela: Prvi hrvatski pripovjedači iza Preporoda (1935); Život i djelo Augusta Šenoe (1964).