jod, znak I ili J, kem. element iz skupine halogenih elemenata (skupina VII-A periodnog sustava), nemetal s red. br. 53 i rel. at. masom 126,9. Sjajni, crnosivi listići ili pločice; lako hlapljiv i pritom oslobađa otrovne ljubičaste pare oštra mirisa. Topi se u vodenoj otopini jodovodika, alkalijskih jodida, u acetonu, eteru, kloroformu, alkoholu, ugljik-disulfidu. Spaja se s metalima i nemetalima. Otkrio ga 1811. B. Courtois. U prirodi se nalazi u malim količinama, i to u morskoj vodi, mineralnim vodama, morskim travama, štitnoj žlijezdi. Dobiva se iz natrijeva jodata kojega ima u čilskoj salitri. Spojevi joda upotrebljavaju se u medicini (antiseptici → jodna tinktura, za liječenje gušavosti, kao kontrastna sredstva u rendgenologiji i dr.). Pretjerana primjena jodnih preparata izaziva kronično otrovanje (→ jodizam). Primjenjuje se i u kvantitativnoj analitičkoj kemiji (→ jodometrija).