kabala

kabala (hebr. qabbalah, urota; predaja) 1. Žid. mistično ezoterično učenje o Bogu i svijetu. Nastoji objasniti svijet na temelju tumačenja brojčanih odnosa i tumačenja slova. Oblikovala se u sr. vijeku, os. pojavom mističnog spisa Zohar (Knjiga sjaja, Šefer ha-zohar, XIII. st.). Izak Lurija u Safedu (XVI. st.) utemeljuje noviju, tzv. lurijansku kabalu, koja promiče asketski život, učenje o seljenju duše i sl. Na prijelazu sr. i novog vijeka k. utječe na zap. filozofiju prirode kroz panteizam s neoplatonskim elemenatima, misticizam i vjerovanje u čarobnu moć prirode (R. Llull, M. Ficino, P. della Mirandola, J. Reuchlin, Paracelsus, Agrippa von Nettesheim i dr.). 2. pren Tajno udruženje koje ima mračne ciljeve; urota, intriga, zakulisna igra.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: