Kairo

Kairo
Kairo
Kairo (arap. El Qâhira ili Al Qahirah, u značenju pobjednik), gl. grad Egipta, nakon Lagosa drugi najveći grad u Africi; 7 609 700 st., aglomeracija 15 863 300 st., širi se na lijevu obalu Nila i u deltu na S. Uži grad gotovo se poklapa s istoimenim namjesništvom (214 km2, 7 629 900 st.), pretežito smješten na desnoj obali (i riječnim otocima al Geezera i al Roda) Nila, na početku delte. Crna metalurgija, automob., elektrotehn., tekst. (pamuk), duhanska, prehr. i druga laka ind. Gl. trg. i financ. središte zemlje, predstavništva međunar. tvrtki. Drž. uprava. Veleposlanstva, sjedište Arapske lige. Važan dohodak od turizma; mnogi hoteli, konferencijski centri. Suvr. jezgra okružena starim četvrtima, vanjski pojas novih predgrađa. Mješavina arhit. slogova. Jedno od gl. svj. i arap. kult. središta s više od 400 registriranih pov. spomenika. Mnoge mošeje, mauzoleji, medrese, Saladinova citadela (1176), troja stara grad. vrata, tradic. obrti i tržnice (suk); islamski Kairo upisan u Uneskov popis svj. baštine (1979). U ist. dijelu sirotinjska četvrt u sklopu kult.-pov. važnoga groblja zvana Grad mrtvih. Neposredno uz jugozap. rub grada čuvene piramide i sfinga u predgrađu Gîze. Kairsko sveučilište (1908), više drugih sveučilišta uključivši utjecajno najstarije islam. učilište al Azhar (970), nac. knjižnica. Više muzeja; znameniti Egip. nac. muzej (1900), Muzej islam. umjetnosti (1903), umj. muzej Mahmoud Khalil (1963). Kairska opera (1869) i druge kult.-umj. ustanove. Nagao rast u XX. st. proizveo kontraste u standardu življenja i probleme prenaseljenosti, prom. zagušenosti i onečišćenost. Prvi afr. metro (1987). Želj. i cest. čvorište. Međunar. zračna luka (Heliopolis). Na mjestu današnjega K. podignuto je tijekom povijesti više naselja iz kojih su se razvile današnje grad. četvrti. O. ←1200. babilonski ratni zarobljenici podigli su naselje Babylon, koje je u doba rim. vlasti pretvoreno u voj. tabor; 641. zauzimaju ga Arapi. Četvrt al-Askar razvila se oko sjedišta abasidskih namjesnika (750–866), a četvrt al-Katai s mošejom ibn-Tuluna nastala je u doba dinastije Tulunida (868–83). Jezgra K. započela se razvijati 969, kada je fatimidski vojskovođa Džauhar, podrijetlom Hrvat, ovdje podigao voj. tabor Misr al-Kahira. U vlasti je Fatimida (969–1171), Ajubida (1171–1250) i Mameluka (1250–1517); ističe se bogatstvom i raskošnim zdanjima (Hakimova, Kalaunova, Askarova mošeja). God. 1087–92. podiže se kameni zid sa 60 grad. vrata. Nakon tur. osvajanja i razaranja 1517. važnost grada opada. U vrijeme voj. pohoda Napoleona (1798–99) K. je u vlasti Francuza do 1801, kada ga zauzimaju brit. i tur. postrojbe. Ubrzan napredak postignut je nakon proglašenja K. egip. prijestolnicom (1811), a izgradnja Sueskoga kanala i želj. veze s Aleksandrijom dali su gosp. razvoju nov poticaj. God. 1882–1922. K. je pod brit. vrhovništvom, a nakon proglašenja neovisnosti Egipta (1922) postaje prijestolnica Kraljevine Egipta. U II. svj. ratu važno je savezničko voj. uporište, sjedište za opskrbu postrojbi na libijskom bojištu i sjedište zapovjedništva za Srednji istok. Nakon završetka II. svj. rata brit. postrojbe ostaju u gradu do svibnja 1946. Važnu ulogu K. je imao i tijekom egip. revolucije 1952, kada je srušena monarhija i proglašena Republika Egipat.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: