kaligrafija (grč.), krasopis, vještina lijepog pisanja; kod Kineza i Japanaca štovana kao veliko umijeće koje se učilo godinama; od ant. Rima do XVI. st. posebna se pozornost posvećivala prepisivanju i urešavanju svečanih kodeksa; savršenstvo pisanja postignuto je posebno kod poluuncijala, karolinškog i humanističkog pisma; nakon pronalaska tiska koristila se kod pisanja svečanih služb. dokumenata (diploma, povelja i sl.); predavala se u školama, najpoznatiji udžbenik k. je Writing and illuminating and lettering (1906) E. Johnstona; kaligraf, krasopisac, umjetnik pisanja.