Kanada

Službeni naziv: Kanada, Canada
Površina: 9 984 670 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 31 362 000 (3,1 stanovnika/km2); 79% gradsko
Glavni grad Ottawa, 874 400 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 10 provincija i 3 teritorija
Službeni jezici engleski i francuski
Valuta kanadski dolar = 100 centa
Kanada, država na sjeveru Sjeverne Amerike, izlazi na Tihi ocean na zapadu, Atlantski ocean (Labradorsko more, Baffinov zaljev, Hudsonov zaljev) na istoku te Beaufortovo more (dio Sjevernog ledenog mora) na sjeveru; graniči sa SAD-om na jugu i sjeverozapadu; ima 202 100 km morske obale.
Prirodna obilježja

Vancouver

Stjenjak

Ottawa

Ayer’s Cliff, Quebec

Vancouver

slapovi na rijeci Hood
Kanada je po površini druga država svijeta. Zauzima sjeverni dio Sjev. Amerike između Tihog i Atlantskog oceana, protežući se gotovo 5200 km u smjeru I–Z i više od 4600 km u smjeru S–J (uračunavši otoke). Na tako golemom prostoru nailazi se na velik broj vrlo raznolikih područja, ali u osnovi se može izdvojiti šest geogr. cjelina, vrlo različitih značajki i obuhvata. Najprostranija cjelina je → Kanadski štit (ili Laurencijski štit) koji zauzima gotovo pol. kopnene površine zemlje. Proteže se od velikih arktičkih otoka na SZ do poluotoka Labradora na I okružujući, poput nepotpuna oboda, Hudsonov zaljev prema kojemu je blago nagnut. Strukturno gledano, Hudsonov zaljev i Hudsonov prolaz potopljeni su dijelovi Kanadskog štita. Granicu ove cjeline prema ostatku kontinenta definira spojnica velikih kanadskih jezera (od Great Bear Lake na SZ do jezera Superior), Velika jezera te dolina r. St. Lawrence. Štit je građen od prekambrijskih stijena (granit, gnajs, pješčenjaci) i jedan je od rudama najbogatijih dijelova Kanade. Djelovanjem ledenog pokrova reljef je uvelike uravnjen, uzvisine snižene i zaobljene pa ima izgled jednolične, blago valovite ravnice s mnogobrojnim jezerima ili močvarama nastalima u ledom oblikovanim udubinama. U nizini uz Hudsonov zaljev mnogobrojne su bare i tresetišta. Najvećim se dijelom nalazi na 100–500 m n.m., samo je ponegdje na rubovima viši. To je najizrazitije na JI, u Laurencijskom štitu (ili visočju) koji se strmo uzdiže duž sjev. strane doline St. Lawrence, i visok je većinom o. 600 m (najviše i preko 1000 m), a nešto manje uza sjev. obalu jezera Superior. Najviši dijelovi štita su u Labradorskom gorju na istoimenom poluotoku, na više od 500 km dugu lancu Torngat Mountains, 1729 m. Druga velika cjelina su arktički otoci, koji su velikim dijelom, geološki gledano, također dio Kanadskog štita. Uzdignuti rub štita nastavlja se s Labradora prema SZ, gdje na Baffinovu otoku doseže 2591 m. Otočje se sastoji od desetak velikih i stotina manjih otoka. Najveći su otoci Baffinov otok (476 068 km2), Viktorijin otok (212 199 km2), Ellesmere (212 688 km2), Banksov otok (70 028 km2), Devon (54 030 km2), Otok Axela Heiberga (40 868 km2), Melvilleov otok (42 396 km2), Otok Prince of Wales (33 230 km2), Somerset (24 268 km2) i dr. Zapadniji otoci ugl. su niži, uravnjeniji i slabije razvedeni, dok na dva najveća postoje brojni ledenjaci i fjordovi. More oko otoka veći je dio godine zaleđeno. Na kopnu se na Kanadski štit prema Z, sve do podnožja Stjenjaka, nastavlja treća velika cjelina, Veliki ravnjaci (Great Plains ili još Interior Plains – Unutarnje ravnice), koji se pružaju duž cijelog sjevernoamer. kontinenta od Beaufortova mora do Meksičkog zaljeva. U Kanadi ravnica se postupno širi od S, gdje je kraj ušća r. Mackenzie široka o. 300 km, prema J, gdje je uz granicu SAD-a široka o. 1200 km. U sjev. dijelu teren je vrlo uravnjen i prošaran močvarama i tresetištima. Južnije, ravnica je blago valovita zbog glacijalnih nanosa nataloženih na gotovo horizontalnoj starijoj podlozi. Ponegdje se javljaju i nizovi niskih morenskih brežuljaka, manja jezera te uravnjene doline strmih strana kojima danas teku rijeke, a oblikovali su ih još tokovi sočnice. Područje Velikih ravnica gospodarski je vrlo značajno zbog plodna tla i velikih nalazišta fosilnih goriva i drugih ruda. Prema Z. ravnica se postupno uzdiže dosežući i 1000 m. Još zapadnije je četvrta velika cjelina, područje mladoga gorja ili Sjevernoamer. Kordiljera, široko o. 800 km. Složene je strukture, a izdvajaju se dvije gl. zone razdvojene unutar. platoom, prostorom visoravni, riječnih dolina na visini 800– 1500 m i nižih gorja. Na Velike ravnice nastavlja se Stjenjak (Rocky Mountains). U Kanadi je dug o. 2000 km i širok 2500–3000 km, pruža se u nekoliko planinskih lanaca (Richardson Mts., Mackenzie Mts. i dr.), ima 10-ak vrhova viših od 3500 m, a najviši je Mt. Robson (3954 m). Na J, odijeljeno tektonskim jarkom (Rocky Mountain Trench), nastavlja se Kolumbijsko gorje, također više od 3500 m. Druga planinska zona, Coastal Mts. (Obalno gorje), pruža se uz tihooceansku obalu i također je sastavljeno od više lanaca od kojih je najviši St. Elias Mts. na S. Tu je najviši vrh Kanade (i drugi vrh Sjev. Amerike) Mt. Logan (5951 m) i još nekoliko vrhova viših od 5000 m. Coastal Mts. spuštaju se do same obale Tihog oceana, koja je ovdje vrlo razvedena, s mnogobrojnim zaljevima (neki su i fjordovi) i otocima (najveći Vancouver 31 285 km2). Stjenjak je glavna razvodnica Atlantskog oceana (i pripadajućih mora) i Tihog oceana, ali i velika zapreka u povezivanju dviju obala. Zbog toga su posebno važni pojedini prijevoji, npr. Yellowhead Pass (1131 m), Crowsnest Pass (1356 m) i Kicking Horse Pass (1627 m), preko kojih vode transkontinentske želj. pruge, a preko potonjeg i autocesta. Posljednje dvije cjeline prostorno su male, ali vrlo značajne, a nalaze se na JI zemlje. Sasvim na JI je regija Appalachian koja obuhvaća krajnje ogranke toga gorja. Većinom su građeni od paleozojskih stijena, erozijskim procesima sniženi, zaobljeni te raščlanjeni brojnim dolinama. Tu spadaju i Nova Scotia, New Brunswick te otok Newfoundland (112 300 km2). Najmanja je cjelina nizina uz rijeku St. Lawrence, ali u njoj živi više od pol. st. Kanade. Zauzima samu dolinu rijeke i poluotok između jezera Ontario, Erie i Huron. Iako na golemom prostranstvu nailazimo na veliku klimatsku varijabilnost, klimatski obrazac razmjerno je jednostavan. Najveći dio Kanade nalazi se u sjev. dijelu sjev. umjerenog pojasa, a dio kopna i arktičko otočje je unutar polarnoga kruga. U juž. dijelu zemlje klima je umjerena, kontinentskih obilježja, s razmjerno toplim ljetima (sr. srpanjska temp. 20–22 °C), i hladnim zimama (siječanj: -4 °C u Torontu, -9° u Montrealu, -18 °C u Winnipegu), a nešto je toplije samo uz Velika jezera. Prema S ljeta su sve kraća, a zime sve duže, temperature se dosta pravilno snižavaju: s od 60. paralele ljeti su gotovo posvuda niže od 15 °C, na arktičkim otocima niže od 4 °C, zimi niže od -20 °C, u sjev. dijelu niže i od -30 °C. Zbog planinske barijere duž zap. obale utjecaj oceana i zap. vjetrova vrlo je ograničen. U pacifičkom priobalju sr. siječanjske temp. su 1–4 °C, a srpanjske 15–18 °C. U planinskom području ljeta su svježa, a zime vrlo hladne, na S hladnije od -20 °C. Atlantska obala ima obilježja oceanske klime, ali zbog hladne Labradorske struje dosta je svježe (srpanj o. 18 °C, siječanj -5 do -15 °C), česte su magle. Padalina ima najviše u pacifičkom primorju i na zap. vjetrovima izloženim padinama Kordiljera, 2000–2500 mm, ponegdje i više. Unutar. ravnjaci, zbog “kišne sjene”, primaju malo padalina, većinom 250–500 mm (na S i manje), većinom ljeti, što je povoljno za uzgoj žitarica. Veći dio na JI ( i od Manitobe) prima 500–1000 mm, velikim dijelom u obliku snijega (može ga pasti i više od 2 m), a atlantsko priobalje 1000–1500 mm. Osim pacifičkog primorja zimske su temp. svuda niže od 0 °C, pa se snijeg dugo zadržava, čak i kad ga ne padne puno (npr. Unutar. ravnjaci). S obzirom na otvorenost prema S i J, česti su prodori polarnih masa sa S i toplih s J. U Kordiljerima je značajan topli i suhi zap. vjetar chinook koji puše niz ist. padine i otapa snijeg (föhnski efekt). Gotovo pol. teritorija ima trajno smrznuto tlo (permafrost), često debljine više desetaka m. Ljeti se gornji sloj otopi stvarajući neprohodne močvare. Biljni pokrov raspoređen je u nekoliko paralelnih zona. U polarnim područjima prevladava tundra, vrlo oskudna lišajevima i mahovinom na S, nešto bogatija grmljem i kržljavim drvećem na J (breza, različita crnogorica). Prema J nastavlja se pojas prostranih crnogoričnih šuma (tajga – smreka, jela, ariš), velikoga gosp. potencijala, zbog nepristupačnosti dosta očuvan. Prema J nastavljaju se dva različita područja: na Z, u području ravnjaka, prir. vegetacija bili su travnjaci (prerija), danas zbog plodna tla ugl. pretvoreni u oranice, s manjim šumovitim područjima u vlažnijim zonama (jasika, jablan). I od granice Manitobe i Ontarija prostiru se mješovite i listopadne šume (bor, cedar, javor, bukva, jasen, hrast, vrbe). U području Kordiljera zap. priobalja prevladavaju crnogorične šume (ugl. do visine 2000 m n.m.) koje su zbog obilnih padalina vrlo bujne (visoka stabla), prevladavaju vrste s kvalitetnim drvom (Douglasova jela, crveni cedar) te nešto bjelogorice (joha, javor). Šume pokrivaju o. 27% teritorija, ali je po apsolutnoj površini šuma K. među vodećim svj. zemljama. K. obiluje vodom (procj. o. 9% slatke vode na Zemlji) u brojnim jezerima i velikim rijekama. Četiri su gl. slijeva: slijev Atlantskog oceana u užem smislu, slijev Hudsonova zaljeva, slijev Sjev. ledenog mora i slijev Tihog oceana. Atlantskom slijevu pripada ist. dio zemlje, a uključuje i sustav Velikih jezera. Najveća r. je St. Lawrence, važan plovni put, duga 1225 km, s porječjem više od 1,4 mil. km2, vrlo bogata vodom, na ušću prosj. 14 000 m3/s. Gl. pritoci su joj Ottawa i Saguenay. Sred. dijelovi Kanade odvodnjavaju se prema Hudsonovu zaljevu. Veće rijeke: Churchill, Severn, Albany, a najvažnija Nelson. Iako duga samo 644 km, ima porječje veće od 1,1 mil. km2 jer istječe iz jezera Winnipeg prema kojem r. Saskatchewan odvodnjava područja sve od Stjenjaka. Sličan sustav rijeka i jezera čini slijev Sjev. ledenog mora. Rijeka Athabasca (1231 km) ulijeva se u istoimeno jezero, iz njega istječe r. Slave (415 km), prima pritok Peace (1923 km) i ulijeva se u Great Slave Lake iz kojega istječe r. Mackenzie. Sama rijeka duga je 1650 km, ali cijeli sustav dulji je od 4200 km, a porječje ima površinu od 1,8 mil. km2, najveće u Kanadi. Slijevu Tihog oceana pripadaju Yukon (odvodnjava sjev. dio planinskog područja, teče prema Aljasci), te Fraser (1368 km) i gornji tok Columbije. Mnoge su rijeke hidroenergetski iskorištene, a zbog zaleđivanja za plovidbu imaju ograničenu važnost. Jezerske površine zauzimaju o. 9% ukupnog teritorija. Kanadi pripadaju dijelovi (ukupno 87 500 km2) svih Velikih jezera, osim Michigana. Od ostalih jezera najveća su Great Bear (31 328 km2), Great Slave (28 570 km2), Athabasca, Reindeer, Winnipeg, Winnipegosis, Manitoba i mnoga druga.
Stanovništvo
Kao pretežno useljenička zemlja, Kanada je etnički i kulturno dosta raznolika. Najbrojnije je stanovništvo brit. (o. 30%) i franc. podrijetla (23%). Potomci ostalih eur. useljenika (Nijemci, Talijani, Ukrajinci, Skandinavci, Nizozemci, Mađari…) čine o. 15% st., a miješanog je podrijetla oko četvrtina st. Potkraj XX. st. dosta raste broj i udio st. azijskog podrijetla (Vijetnam, Kambodža, Hong Kong). Domorodaca – Indijanaca, Inuita (Eskima) i Métisa (mješanci Indijanaca i prvih franc. kolonista) danas ima 750–800 000. Indijanci (o. 500 000) pripadaju četirima kult. krugovima, govore 50-ak različitih jezika, žive ugl. u rezervatima. Inuita ima manje od 40 000, žive ugl. u malim naseljima na S. Zbog kan. politike multikulturalnog razvoja, pojedine etničke skupine očuvale su svoj identitet, a često su i naseljene u “kolonijama” u pojedinim područjima ili pojedinim grad. četvrtima. Stanovništvo brit. podrijetla čini većinu u svim dijelovima osim u Québecu, gdje dominira frankofonsko. Služb. jezici: engleski (materinskim ga danas smatra 59% st.) i francuski (materinski za 23% st.). Gustoća naseljenosti od 3 st./km2 vrlo je mala, a naseljenost je izrazito neravnomjerna. U uskoj zoni uz granicu SAD-a, na manje od 10% teritorija, živi više od 90% st. Najnaseljenije je područje na JI, uz jezera Eire i Ontario te duž rijeke St. Lawrence. Nešto je šira zona jače naseljenosti na području Unutar. ravnjaka, ali u cijeloj zemlji područje s od 55. paralele gotovo je nenaseljeno (Northwest Territories: 1 st./30 km2, Nunavut 1st./70 km2). Na pacifičkoj obali gušće je naseljen krajnji J. O. 4/5 st. živi u gradovima. Najveći grad je Toronto (4 612 200 st., grad. regija o. 6 mil.). Ostali veći gradovi su Montreal (3 268 500, grad regija 3,6 mil.), Vancouver (1 838 000, grad. regija 2,2 mil.), Calgary (968 tis.), Ottawa (874 400, grad regija 1,1 mil.), Edmonton (822 300), Hamilton (653 600), Québec (645 600), Winnipeg (632 100) i dr. Porast broja stanovništva uvelike je ovisio o useljavanju. Sred. XIX. st. Kanada je imala o. 2,5 mil. st., a na prijelazu stoljeća već više od 5 mil. Slijedi još jača imigracija (najviše uoči I. svj. rata), a pred II. svj. rat broj st. je 11,5 mil. Nakon rata počinje još brži porast, dijelom i zbog visokih stopa rodnosti (više od 25‰) i vrlo niske smrtnosti (manje od 10‰). Sred. 1960-ih dosegnuto je 20 mil. st., prir. porast se ublažava, ali nastavlja se imigracija. Potkraj XX. st. porast je o. 11 ‰/god. (prosj. 1980–2001). Stopa rodnosti još je smanjena (kreće se o. 11‰), a smrtnosti zadržana na 7–8‰. Od unutar. migracija najznačajnije su one poč. XX. st. s I u područje prerije, te doseljavanje u Albertu 1970-ih, nakon otkrića nafte. Iseljavanje nije snažno, a usmjereno je prema SAD-u. Očekivano trajanje života među višima je u svijetu, o. 79 g. Zbog toga je udio starijih od 65 g. dosta visok (o. 13%), mlađi od 15 g. čine 18% st., a medijalna starost je 38 g. U religijskoj strukturi prevladavaju katolici (44%) i protestanti (29%). Manje zajednice čine muslimani, pravoslavni i drugi kršćani, zatim budisti, židovi i dr. Obrazovna struktura je dobra, nepismeno je manje od 3% st. Kanada nema drž. ministarstva za školstvo, a organizacija škol. sustava u nadležnosti je pojedinih provincija. Osnovno školovanje je obvezno (od 6. ili 7. do 15. ili 16. g.) i besplatno je, baš kao i srednje. Fakultetsko obrazovanje također podupire država pa studenti plaćaju samo malen dio troškova. Najstarija sveučilišta su u Montrealu (osn. 1821), Ottawi (1848) i Torontu (1850).
Gospodarstvo

polja u blizini Pennfielda, Charlotte County, New Brunswick

rudnik ugljena Westray, Plymouth, Nova Scotia
K. je zemlja iz skupine sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. Svoju razvijenost umnogome zahvaljuje velikim prir. bogatstvima, uspješnoj gosp. politici, obrazovanoj radnoj snazi, dobroj infrastrukturi te snažnoj integraciji s gospodarstvom SAD-a. Tijekom XX. st., posebice nakon II. svj. rata, transformirala se iz agrarne zemlje u prvorazrednu industr. silu, a u novije vrijeme sve više jača i tercijarni sektor. Poseban poticaj razvoju trgovine i integraciji s gospodarstvom SAD-a dao je ugovor o slobodnoj trgovini iz 1989. koji je 1994. prerastao u NAFTA-u. Jaka povezanost ima i negativne posljedice, pa se gosp. kriza u SAD-u 2001–02. odrazila i na zaustavljanje rasta gospodarstva, porast nezaposlenosti i smanjenje investicija. Bilježi se i odljev obrazovanog stanovništva na bolje plaćene poslove u SAD-u. BNP iznosi o. 22 400 USD po st., tj. za trećinu je niži od onog u SAD-u, a u njegovu stvaranju dominiraju tercijarne djelatnosti. Poljoprivreda zapošljava o. 3% st. i jednakim udjelom sudjeluje u BNP-u. Najvažnije poljoprivr. područje su prerije na Z. Gl. kulture su žitarice, posebice pšenica (8. proizvođač na svijetu pa je K. veliki izvoznik), zatim krmno bilje i uljarice (najviše repica). Ostale važne kulture: ječam, kukuruz, povrće, krumpir, soja, duhan. Na JI posebno je važno voćarstvo i povrtlarstvo. Stočarstvo daje pol. vrijednosti poljoprivr. proizvodnje. Najvažnije je govedarstvo, na JI i J mliječno, na Z prevladavaju rančevi. Šume su jedno od važnijih prirodnih bogatstava Kanade (količina i raznovrsnost – različita namjena), a njihova eksploatacija dobro je razvijena. K. je drugi svj. proizvođač industr. drva (170– 180 mil. m3), a drvo, drvni proizvodi i papir daju 10-ak % vrijednosti izvoza. Ekonomski je važna proizvodnja javorova sirupa u Québecu. Još od samih početaka važan segment gospodarstva Kanade bila je proizvodnja krzna (najprije lovom, zatim uzgojem), koja je jako ekspandirala u drugoj pol. XX st., ali se naglo smanjila potkraj 1980-ih. Mora oko Kanade obilovala su ribom koja se intenzivno izlovljavala, a K. je bila među većim izvoznicima ribe. Sred. 1990-ih zbog opasnosti od pretjeranog izlova određene su niže kvote (za neke vrste i privremeni moratorij) pa je značenje ribarstva smanjeno. K. obiluje različitim rudama, a po vrijednosti eksploatacije, ne računajući energetske izvore, treća je u svijetu. Najvažnija su nalazišta u starim stijenama Kanadskog štita, ali se mnoga od njih zbog nepristupačnosti, ekol. osjetljivosti, zaštićenog prostora ili zato što su u indijanskim rezervatima, ne eksploatiraju. K. je među vodećim svj. zemljama u proizvodnji ruda bakra (7. u svijetu), olova (6.), cinka (4.), zatim platine (2.), srebra (7.) i zlata (7.). Vađenje željezne rude (10. u svijetu) nešto se smanjilo, ali su važne neke nekovine (uran, 1., trećina svj. proizvodnje, sumpor i kalijeve soli, 2. u svijetu, azbest – u opadanju). K. je i velik proizvođač (ali i potrošač) fosilnih goriva. Gl. nalazišta nafte su oko Edmontona i Calgaryja, te oko Regine, po ukupnoj proizvodnji je 9., a po potrošnji 8. u svijetu. Po proizvodnji plina je 3. u svijetu i 2. najveći izvoznik. Ugljen ima nešto manje značenje, ali ipak je K. 8. svj. izvoznik. Osim potrošnje fosilnih goriva, K. ima i snažan nuklearni program (16 reaktora u pogonu), a dobro je iskorišten i golemi hidropotencijal. Po proizvodnji el. energije 5. je u svijetu. Raznovrsna i snažna ind. te visok životni standard učinili su Kanadu velikim potrošačem energije: u apsolutnom smislu K. je među 10 najvećih svj. potrošača energije, a u potrošnji po st. druga. Industrija se odlikuje raznovrsnošću i visokom tehnol. razinom. Među najvažnijim granama su strojarska, proizvodnja vozila (9. u svijetu) i dijelova, prehr., drvna i papirna (4. u svijetu), kem. i petrokem., crna i obojena metalurgija (aluminij – 3. u svijetu), elektrotehn. i elektron., te farmaceutska. S industrijom visokih tehnologija povezana su velika ulaganja u istraživanje i razvoj, od kojih mnoga potječu iz SAD-a. Najvažnije industr. područje je Ontario, na koji se odnosi više od pol. industr. proizvodnje, zatim Québec te svi veći gradovi. K. je važna turist. zemlja – godišnje ju posjeti o. 20 mil. stranih turista (7. u svijetu), većinom iz SAD-a, koji ostave 10-ak mlrd. USD. Turisti dolaze zbog nac. parkova (samo NP Banff ima godišnje 4 mil. posjetitelja), športova i rekreacije na vodi, povijesno značajnih gradova i zbog skijanja, a sve je važniji i kongresni turizam (Montreal, Toronto). Po vrijednosti vanj. trgovine Kanada je na 8. mjestu u svijetu, a trgovinska bilanca joj je pozitivna. Najviše se izvoze motorna vozila i dijelovi, strojevi i oružje, zrakoplovi, komunikacijska oprema i računala, kem. proizvodi, drvo i papir, plin, el. energija, rude i kovine, poljoprivr. proizvodi. Gl. partner su SAD, kamo se izvozi 70–80% vrijednosti, zatim Japan i Vel. Britanija. Kao i druge razvijene zemlje, K. uvozi industr. proizvode: različite strojeve i opremu, poluproizvode, neke rude, kem. proizvode, robu široke potrošnje. Uz dominantne veze sa SAD-om, značajniji partneri su Kina i Japan. Razvijenost prom. mreže podudara se s naseljenošću, najveća je na JI zemlje. U cestovnom prometu važna je Transkanadska autocesta (izgrađena 1962) koja povezuje St. John’s (na otoku Newfoundland) i Victoriju (na otoku Vancouveru), duga 7775 km. Željeznica je važna u teretnom prometu, a u putničkom samo u okolici velikih gradova. Posluje nekoliko velikih kompanija u vlasništvu privatnika ili provincija. Postoje dvije transkontinentske pruge, izgrađene 1886. i 1915. Plovni put St. Lawrence–Velika jezera, dovršen 1959, jedan je od najvažnijih unutar. plovnih putova u svijetu. Dug je više od 3700 km i omogućava neprekinutu plovidbu (sustavi prevodnica) u samo središte kontinenta. Zbog niske cijene prijevoza dao je velik poticaj razvoju industrije. Gl. pom. luke su Vancouver, Montreal, Québec, Halifax i dr. U zemlji takva prostranstva u unutar. povezivanju vrlo je značajan zračni promet. Postoji više od 1200 aerodroma, više od 250 ih ima redovan zračni promet, a tri najvažnija međunarodna su u Torontu, Vancouveru i Montrealu.
BNP (2002): 714,33 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 3%, industrija 27%, usluge 70%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 3%, industrija 22%, usluge 75%
Nezaposlenih (2003): 7,6%
Inflacija (1990–2001): 1,5 %/god. (2003: 2,8%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 3,2 %/god.
Uvoz (2002): 250,7 mlrd. USD
Izvoz (2002): 294,9 mlrd. USD
Povijest
Starosjedioci Kanade bili su Indijanci (Irokezi, Huroni i dr.), a na sjeveru Eskimi. O. 1000. g. do K. su doplovili Vikinzi. God. 1497. Giovanni Caboto iskrcao se u Newfoundlandu vjerujući da je došao do sjeveroist. Azije. God. 1534–36. Francuz Jacques Cartier dopire do područja oko St. Lawrencea (Nova Francuska). Poč. XVII. st. Francuz Samuel de Champlain sudjeluje u utemeljenju prvog naselja Port Royal (današnji Annapolis); 1608. osniva naseobinu Quebéc, a tijekom idućih god. otkriva jezera Huron i Ontario; 1620. imenovan je prvim guvernerom nove kolonije. Istodobno započinje i engl. kolonizacija K.; 1629. privremeno su osvojili Québec (do 1632). God. 1663. Nova Francuska stječe status kralj. kolonije. Nakon Rata za španj. baštinu i mira u Utrechtu (1713), Francuzi su Engleskoj odstupili Newfoundland, Novu Scotiju i područje oko Hudsonova zaljeva. Engl.-franc. borba za premoć u K. kulminira u doba Sedmogodišnjeg rata (1756–63); poraženi Francuzi prisiljeni su mirom u Parizu 1763. odstupiti cijelu K., koja je uključena u brit. kolon. carstvo. God. 1775–76. postrojbe amer. kolonista upale su u K., zauzele Montreal i opsjele Québec, ali su se morale povući. God. 1791. ustavnim zakonom kolonija Québec podijeljena je na Donju K. (Québec), pretežno s franc. stanovništvom i Gornju K. (Ontario), pretežno s engleskim (rojalisti useljeni koncem XVIII. st.); svaki je dio imao vlastito predstavničko tijelo, a izvršna vlast pripala je brit. generalnom guverneru. God. 1837. izbio je u Donjoj K. ustanak pod vodstvom Louisa Papineaua, kojemu je cilj bio uspostava neovisne franc. republike. Iste god. William Lyon Mackenzie predvodi ustanak u Gornjoj K.; ustanici su tražili neovisnost i republikanski ustav po uzoru na SAD. Brit. postrojbe ugušile su ustanak, a 1840. oba su dijela K. sjedinjena u jedinstvenu upravno-polit. cjelinu sa zajedničkim parlamentom. Tijekom 1840-ih i 1850-ih K. se ubrzano gospodarski razvija (trgovina, gradnja željeznica); 1858. Ottawa postaje gl. grad. God. 1867. proglašena je federalna unija K. sa statusom dominiona. God. 1869. Kompanija Hudsonova zaljeva, vlasnik prostranih posjeda u K., prodaje svoja golema područja kanadskoj vladi; držeći da su ugrožena njihova prava na zemlju, tamošnji stanovnici podižu više ustanaka (1869–70, 1885), koji su ugušeni. God. 1871. Kanadi je pridružena Brit. Kolumbija; 1878. cjelokupno područje Brit. Sjev. Amerike (osim Newfoundlanda) uključeno je u dominion K. U drugoj pol. XIX. st. ustrojene su Konzervativna (1854) i Liberalna (1873) stranka, koje će imati pretežitu ulogu u polit. životu K. Gosp. prosperitet K. pridonosi i velikom priljevu useljenika; u prvom desetljeću XX. st. broj useljenika iznosi o. 2 mil. U I. svj. ratu K. ratuje na strani Vel. Britanije (o. 400 000 vojnika); nakon 1918. sve se više afirmira kao neovisna država. Formalnu neovisnost K. postiže 1931. (na osnovi tzv. Westminsterskog statuta). Svj. gosp. kriza 1933. teško pogađa i K. (nezaposlenost, propadanje farmera). Objavom rata Njemačkoj 1939. K. stupa u II. svj. rat; njezine postrojbe ratuju gotovo na svim bojištima. Nizom bilateralnih sporazuma (1947, 1950, 1951, 1955) učvršćuje se suradnja sa SAD-om. God. 1949. Kanadi se pridružuje nekadašnji brit. dominion Newfoundland; iste god. K. pristupa NATO-savezu; članica Commonwealtha. U unutar. politici na vlasti se smjenjuju vlade liberala (Pierre  Trudeau, John Turner, Jean Chrétien i dr.) i konzervativaca (Brian Mulroney, Kim Campbell od 1993, prva premijerka u povijesti Kanade). Na izmaku XX. stoljeća učestale su velike rasprave o ustavnom poretku Kanade, poglavito u svezi sa zahtjevom Kebečke stranke (Parti Québécois) za stjecanjem neovisnosti Québeca.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: