Kandijski rat

Kandijski rat (1645–69), mletačko-osmanski rat započet osmanskim napadom na mletački otok Kretu (Kandiju). Osmanske postrojbe predvođene Jusuf-pašom Maškovićem uspjele su se iskrcati na otoku, ali je mletačkom blokadom Dardanela i opskrbom Krete spriječena njezina predaja. Istodobno je otvoreno i bojište u Dalmaciji i Boki koje će imati veliko značenje za tijek vojnih zbivanja. Godine 1646. osmanska vojska osvojila je Novigrad i napala dalmatinsko zaleđe između Zadra i Šibenika. Uključivanjem domaćih vojnih postrojba i morlačkih prebjega Mlečani su prešli u protunapad kojim su 1647. osvojeni Zemunik, Vrana, Novigrad, Skradin i Obrovac, dočim je snažan osmanski napad na Šibenik odbijen. Iste godine na mletačku stranu prelaze Poljica i dio hercegovačkih plemena. Kao vojni zapovjednici domaćih postrojba ističu se Ilija Smiljanić, Stojan Janković, Vuk Mandušić, Stipan Sorić i dr. Vojna zbivanja na dalmatinskom bojištu uskoro opadaju, a posljednju akciju osmanska vojska poduzima kraj Zadra 1662. Rat je okončan 1669. osmanskim zauzimanjem Krete. Mirovnim ugovorom (1671) uspostavljena je granična linija (linea Nani). Mlečani su proširili stečevine na okolicu Splita i Klisa, ali je Osmanlijama vraćena većina utvrda osvojenih u zadarsko-šibenskom zaleđu. Tijekom i neposredno nakon rata dolazi do brojnog preseljavanja kršćanskoga stanovništva (Morlaci) s osmanskoga na mletački teritorij, što će se u idućim stoljećima znatno odraziti na demografsku strukturu pograničnih krajeva.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: