kantata (od lat. i tal.), višedijelna skladba za jedan ili više glasova uz instrum. pratnju. Pretežno s lirsko-meditativnim stihovima, namijenjena je za komornu ili koncertnu izvedbu. U ranom XVII. st. nazivom k. označivan je dramatski madigral pjevan uz lutnju ili basso continuo. U kasnom XVII. st. dolazi do podjele na komornu (da camera) i crkvenu kantatu (da chiesa). Najistaknutiji tadašnji predstavnik A. Scarlatti skladao ih je 600 za solo glas uz continuo, 60 za glas uz instrum. sastav i više njih za 2 glasa. U XVIII. st. dobiva dramatska obilježja, ima 3 dijela – ritornello, ariju i zaključni ritornello – izvodi se uz gudače (neke od 300 kantata J. S. Bacha, npr. Kantata o kavi i Seljačka kantata, nalikuju na male opere). U XIX. i XX. st. i dalje je razvijana i usavršavana, oblikovno približena oratoriju manjeg opsega, pisana redovito za soliste, zbor i instrum. sastav.