kaos (grč.) 1. U ant. kozmologijama, praiskonska praznina koja prethodi stvaranju svijeta. U egip. religiji predstavlja bezobličnu i neuređenu snagu koja okružuje Zemlju i u koju će se Zemlja vratiti. U kin. predaji k. je prostor koji prethodi podjeli na četiri obzorja, što znači postanak svijeta. U starih Kelta k. predstavlja borbu između zlih duhova (fomora) i bogova koji sređuju i upokoruju kaos. Po Bibliji, to je prastanje u kojem se nebo i voda nalaze u tami; Stvoritelj uklanja tamu i vodu te nastaju vegetacija, životinje i ljudi. 2. opć Rasulo, raspad reda i poretka (politički; gospodarski; prometni k. i dr.).