kastrati, pjevači uškopljeni prije puberteta čime je onemogućeno dječačko mutiranje, pa su zadržali svoje sopranske ili altovske glasove, koji su se od dječjih i ženskih razlikovali izražajnijom bojom i zvukovnom snagom. Drevni istočnjački običaj zabilježen je u Italiji već u III. st., a naročito je široko primjenjivan u razdoblju baroka. K. su nastupali u operama (osim u Francuskoj) pjevajući ženske uloge, pjevali su u crkvama (u papinskoj kapeli posljednji kastrat pjevao je još 1914), bili su vrlo omiljeni i čašćeni. Najslavniji su bili (umj. imena): Farinelli, Senesino, Barnacchi, Caffarelli, Crescentini.