Katolička crkva (lat. Ecclesia Catholica), kršć. Crkva čiji je nauk definiran ekumenskim crkv. koncilima i proglašenim dogmama. Obuhvaća Rimokatoličku crkvu i s njom sjedinjene ist. katoličke crkve (18). Ima milijardu i 60 milijuna vjernika (2001), među kojima je o. 17 milijuna istočnokršćanskih katolika. Sjedište joj je u Rimu s vrhovnim poglavarom papom (rimski biskup), vrhovno upravno tijelo naziva se Sveta stolica (u Vatikanu). Podijeljena je u biskupije (nadbiskupije, metropolije), a ove opet u župe. Obredi su u Rimokatoličkoj crkvi rim., a u ist. crkvama biz., sirijski i koptski. Liturgijski jezici bili su u Rimokat. crkvi lat., u istočnim staroslav., grč., sirijski, koptski, armenski, etiopski, a nakon Drugoga vatikanskog sabora živi nac. jezici. Dolaskom apostola Petra u Rim, rimski biskup stječe primat među svim antičkim biskupijama. Nakon progona kršćana, Milanskim ediktom (313) Crkva stječe pravnu sigurnost, a u IV. st. za cara Teodozija postaje i državnom. Podjelom Carstva na istočno i zapadno jača antagonizam dvaju središta, rim. i carigradskog, a do konačnog raskola dolazi 1054. (→ pravoslavlje). Drugi veliki raskol nastaje reformacijskim pokretom u sjev. Europi kada se odvajaju reformirane, luteranske crkve (→ protestantizam). Kao značajke Katoličke crkve nasuprot drugim kršć. zajednicama obično se navode priznavanje papinog primata, strogo hijerarhijsko i čvrsto juridičko uređenje, poštovanje usmene tradicije (a ne samo Svetog pisma) kao vrela objave, apsolutna vjera u dogme, obveza prisustvovanja liturgiji i primanja sakramenata te celibat svećenika. Većina katolika živi u Europi i Lat. Americi, a u manjem postotku u Sjev. Americi, Africi, Aziji i Australiji.