Kelti

Kelti, ogledalo, Deborough, ←I. st.
Kelti, kaciga, Agris, ←IV. st.
Kelti, zlatna narukvica, Fenouillet, ←III. st.
Kelti, zlatna posuda, Gundestrup, ←III–←II. st.
Kelti, statua vojnika, Saint-Maur-en-Chaussée, ←I. st.
Kelti (lat. Celtae ili Celti i Galli), indoeur. narod, nastanjen poč. ←I. tisućljeća na širokom prostoru s od Marne, odakle počinje njihovo širenje na J diljem Galije (Gali) i Pirenejskog poluotoka (Keltiberi). Koncem ←V. st. dolazi do velike seobe Kelta koji prelaze u Britaniju, zap. i sr. Njemačku, osvajaju gornju Italiju (Gallia Cisalpina) i dopiru do Rima (←387). Dio K. širi se juž. Njemačkom, Češkom (Boji) i Panonijom, odakle prelaze u Traciju i Makedoniju (←280) te preko Helesponta u Malu Aziju (←278), gdje se stalno nastanjuju (Galaćani). Važne pov. i kult. podatke o Keltima zabilježio je Cezar (De bello Gallico) prilikom rim. osvajanja Galije (od ←58. do ←51). Tijekom I. st. ugl. su sve krajeve na kojima su se nastanila kelt. plemena zauzeli Rimljani i Germani. Rezultat prostranih kelt. seoba bilo je stvaranje jedinstvenoga kult. kruga od Atlantskog oceana do Crnog mora, u kojem je prevladavala latenska kultura. U brojnim zemljama koje su osvajali, K. su se miješali sa starosjedilačkim stanovništvom (npr. s Venetima i Ilirima); na području današnje Hrvatske jedno takvo pleme ilir.-kelt. podrijetla bili su → Japodi. K. su podizali dobro utvrđene gradove, imali su razvijen umj. obrt, a eur. zemlje upoznali su s lončarskim kolom, žrvnjom i savršenijim tehnikama obrade željeza. U vjerskom životu Kelta iznimnu je ulogu imao kult mrtvih. Najpoznatija kelt. božanstva bili su Lug, vrhovni bog, majka božica Matrona, bog podzemlja Ogmios, također izumitelj pisma, bog grmljavine Taranis, božica medvjeda Artio, boginja konja Epona, bog vatre Granus, i dr. Poznata su i kelt. božanstva u Britaniji i Irskoj (majka bogova i božanstvo plodnosti Anu, bog neba Ehu Oll-athair, bog kovačkog umijeća Goibniu, božica vatre i pjesništva Birgit, bog mora i pomoraca Manannan i dr.). Uz najpoznatija božanstva, poznat je i cijeli niz lokalnih božanstava, a posebno je bilo razvijeno vjerovanje u vile, patuljke, svete izvore i sl. Prastara vjerovanja, legende, mitovi i epovi pokazuju sličnost s najstarijim indoeur. duhovnim tvorbama; os. se štuje pjesništvo. U društv. organizaciji izdvaja se svećenički stalež druida, koji ima (donekle slično indij. brahmanima) i snažnu javnu i opću kult. funkciju; oni su razvili i vlastito (isprva tajno) ogamsko pismo. U moderno doba keltska kult. baština osobito se obnavlja u Irskoj, a takvih poticaja ima i drugdje gdje je donekle opstao → keltski jezik – u Škotskoj, Walesu te u Bretanji.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: