kerub (hebr.) ili kerubin, po mezopotamskoj vjerskoj predaji uzvišeno nadnaravno krilato biće, ljudskih ili životinjskih obilježja. Po kršć. tradiciji, kerubini su čisti duhovi koji pripadaju drugom redu anđeoske hijerarhije. Stražarili su na ulazu u edenski vrt; kipovi k. nalazili su se u jeruzalemskom hramu kao nosači Kovčega Božjeg. Likovno se često prikazuju kao dijete s krilima.