Kijevo
Kijevo, naselje i središte istoimene općine, Šibensko-kninska županija, Dalmatinska zagora, 21 km jugoistočno od Knina. Leži na izvorišnom području rijeke Cetine, podno Dinare i Kozjaka, na 539 m nadmorske visine. Naselje, ujedno i jedino u općini, ima 417 stanovnika (2011). Na cesti E71 (Knin–Sinj). Poljoprivreda. U okolici pronađeni arheološki ostaci iz paleolitika i mlađega neolitika te iz ilirskoga doba. Na lokalitetu Krstače nalaze se ostaci kasnoantičke arhitekture, u blizini crkve sv. Mihovila ostaci ranokršćanske crkve i stećci, na lokalitetima Pržine i Suhopolje starohrvatska groblja, a pokraj Vujića kuća staro groblje sa stećcima. U ranome srednjem vijeku pripadalo Cetinskoj, a zatim Vrličkoj županiji; iz tog je razdoblja utvrda iznad zaselka Glavaš. Selo se u pisanim izvorima prvi put spominje u XIV. stoljeću pod nazivom Kij. U sastavu Bosne od 1390. do 1408. Osmanlije ga napadaju prvi put 1425, a osvajaju 1522; ulazi u sastav Vrličke nahije i Kliškoga sandžaka. Od 1718. pod mletačkom vlašću, obnovljeno i ponovno naseljeno. Župa utemeljena 1726. U sastavu Habsburške Monarhije od 1797. do 1806. Poslije prati sudbinu Dalmacije. U Domovinskom ratu potkraj kolovoza 1991. pobunjeni Srbi uz pomoć JNA okružili su selo, napali ga topničkom vatrom i gotovo u potpunosti spalili i uništili; srušena je i župna crkva sv. Mihovila (poslije obnovljena).