Kinezi

Kinezi, unutrašnjost grobnice dinastije Ming
Kinezi, složeni simbolički znakovi kin. pisma
Kinezi, najbrojniji narod na zemlji, starosjedilački i većinski u Kini (više od 90%) s Tajvanom, te širokom dijasporom, os. u Indokini, Maleziji, Indoneziji i drugdje, kao i u Sjevernoj Americi, Australiji, u novije vrijeme i u Europi; ukupno o. 1,26 mlrd. pripadnika. Naziv Kina, Kinezi (također Kitaj, Kitajci) u eur. jezicima vjerojatno je izveden iz imena dinastije Chin (ili Qin, oko ← 200), kao i naziv Han po potonjoj dinastiji, kako se nazivaju sami Kinezi. Više od 5000 g. kult. razvitka na području današnje Kine amalgamiralo je različite, iako pretežno mongoloidne rasne elemente, u jedinstven narod, uz zadržavanje znatnih antropoloških i jezičnih razlika između Sjevera i Juga, te priobalja i porječja velikih rijeka i unutrašnjosti. U tome je posebnu ulogu odigralo kin. pismo, jedino današnje ideografsko pismo, koje omogućuje istovjetno čitanje značenja govornicima međusobno nerazumljivih govora, te na njemu izgrađena kulturna komunikacija na jedinstvenom knjiž. jeziku na podlozi pekinškog, tzv. mandarinskog govora kao najšire prihvaćenog i služb. jezika. U kin. jeziku razlikuje se nekoliko gl. dijalekata. Najrašireniji (o. 70% st.) je sjevernokineski (pekinški ili mandarinski), koji je osnova za služb. jezik putonghua (“standardni govor”). Ostali veći dijalekti: šangajski, kantonski i hakka. Kineski se piše slikovnim pismim, zdesna nalijevo, a tradicionalno i od gore prema dolje. Računa se da ukupno ima do 50 000 znakova, dobro obrazovani ljudi znaju ih 7–8 tis., a u novinama se rabi o. 2000. Za pisanje kin. naziva latinicom koristi se transkripcija pinyin.
Već u brončano doba (← II. tisućljeće) u umj. obrtu razvija se do danas prepoznatljiv stil (brončane posude, keramika), koji se u klas. razdoblju (do XIV. st.) obogaćuje potpunim razvitkom likovnih umjetnosti i obrta, osobito u plemenitim materijalima (porculan, žad i dr.). U razdoblju dinastije Ming (od XIV. st.) formira se lik. izraz koji utječe i na Europu iz doba rokokoa. Monumentalna urbana i fortifikacijska arhitektura javlja se kontinuirano od ← XVI st., cestogradnja od ← III. st., kada je započeta i gradnja Kin. zida koji, kao i mnoge druge starije građevine, današnji oblik dobiva u XV. st. Rane, mnogoljudne i složene civilizacijske i drž. tvorevine omogućile su također ujednačavanje duhovnog razvitka s jedinstvenim religiozno-svjetovnim sustavom misli koji je naglašavao potrebe općeg zakona kao zahtjeva nebeskog reda (Tian ming). Karakter kin. društva do samog poč. XX. st. posebno je snažno odredio sinkretizam triju filoz.-relig. nazora, u prvom redu Konfucije i konfucijanizam, u kojem se na sustavan način isprepleću moralno i praktično društv. i polit. naučavanje, zatim, kao svojevrsna individualistička dopuna postizanja ispravnog puta i besmrtnosti taoizam, te poslije pridošao budizam. Također, kontinuirana i stabilna izgradnja obrazovanoga mandarinskog upravnog aparata omogućavala je opetovano smirivanje nakon inače čestih unutrašnjih pobuna ili barbarskih osvajačkih pohoda sa Sjevera. Korjenite promjene dolaze tek s intervencijom svj. velesila poč. XX. st., kada se rastače tradic. kin. društvo, čemu slijede i građanska, te posebno komunistička revolucija koja raskida temeljne tradicijske zasade. Poč. III. tisućljeća postupnim izlaskom iz izolacionizma komunist. vlasti, uz golem industr. i gosp. razvitak, obnavlja se i pozitivan odnos prema bogatom kult. i civilizacijskom naslijeđu koji je samo u povijesti tehničkih dostignuća dao svijetu otkrića od kojih su samo najpoznatija svila, porculan, papir i tisak, barut, kompas i dr. → Kina
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: