klima

klima (grčki: klíma nagib, naginjanje; područje; strana svijeta), prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom ili područjem u određenom razdoblju uzimajući u obzir prosječna i ekstremna odstupanja. Na klimu utječu klimatski (ili meteorološki) elementi te klimatski (ili meteorološki) faktori. Klimatski su elementi promjenjive prirode, a klimatski faktori stalni, tj. nepromjenjivi. Klimatski elementi: radijacija (kratkovalna i dugovalna), temperatura (zraka i površine Zemlje), tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlaga zraka i evaporacija, naoblaka i trajanje sijanja Sunca, oborine i snježni pokrivač; klimatski faktori: Zemljina rotacija, Zemljina revolucija, geogr. širina, atmosfera, nadmorska visina, raspodjela kopna i mora, morske struje, udaljenost od mora, jezera, reljef, vrste tala i biljni pokrov, te rad čovjeka. Klimatski se elementi neprestano mijenjaju pod utjecajem klimatskih faktora, pa se potonji nazivaju modifikatorima. Međunar. meteorološka organizacija odredila je 1935. tzv. “standardno razdoblje” – od 25 do 35 godina – za dobivanje reprezentativnih podataka o klimi nekoga mjesta (područja). Usporednom analizom 30-godišnjih nizova s podacima “standardnog razdoblja” mogu se uočiti osnovne tendencije promjena klime. Od ant. vremena do XIX. st. smatralo se da je klima određena samo kutom upada Sunčevih zraka, odn. da ovisi samo o geogr. širini. Definiranju klime u novije vrijeme pridonijeli su W. Köppen, V. Conrad, J. von Hann, O. A. Drosdov, H. Landesberg i dr., dok su autori najpoznatijih klimatskih klasifikacija njem. klimatolog rus. podrijetla Wladimir Köppen (1918; do smrti 1940. nekoliko ju je puta modificirao), koji klimatske tipove određuje prema temperaturi, oborinama i vegetaciji, te amer. geograf i klimatolog C. Warren Thornthwait (1931. i 1948), koji klimu razvrstava na temelju odnosa oborina i isparavanja. Köppenova je klasifikacija klima danas najprihvatljivija; temelji se na statistički dobivenim, točno određenim vrijednostima godišnjih i mjesečnih temperatura i oborina. Köppen sve klime svijeta dijeli na pet klimatskih razreda, koje je označio velikim slovima (A, B, C, D i E), unutar kojih se razlikuju klimatski tipovi. Klime A tropske su kišne klime (sr. temp. svih mjeseci je veća ili jednaka 18 °C, najhladniji mjesec u godini nema sr. temp. nižu od 18 °C; tipovi: prašumska i savanska klima), klime B su suhe klime (temperaturne granice nisu određene, određuju se kombinacijom temp. i oborina; tipovi: pustinjska i stepska klima), klime C umjereno su tople kišne klime (sr. temp. najhladnijeg mjeseca nije niža od -3 °C, a najmanje jedan mjesec ima sr. temp. višu od 10 °C; tipovi: umjereno tople vlažne, sredozemne te tople klime sa suhom zimom ili sinijske klime), klime D su borealne ili snježno-šumske klime (sr. temp. najhladnijeg mjeseca niža je od -3 °C, a sr. temp. najtoplijeg mjeseca je iznad 10 °C; tipovi: vlažne borealne i suhe borealne klime), a klime E snježne su klime (sr. temp. najtoplijeg mjeseca je manja ili jednaka 10 °C; tipovi: klima tundre i klima vječnoga mraza). Klima se stalno mijenja; kroz cijelu geol. prošlost izmjenjivala su se toplija i hladnija razdoblja. Toplija su razdoblja trajala duže. U hladnim razdobljima (glacijacijama) nastajali su ledeni pokrovi. Posljednja glacijacija bila je u kenozoiku. U novije vrijeme, zbog porasta koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, tzv. efekta staklenika, dolazi do zatopljenja i kopnjenja ledenih pokrova te planinskih ledenjaka, što za posljedicu ima izdizanje sr. razine svj. mora.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: