klimaks (grčki: klĩmax ljestve, stube; uzdizanje) 1. Porast značenja, gradacija, uspon, pojačavanje izraza (u govoru, glazbi); stilska figura koja se sastoji u nizanju sve snažnijih elemenata. Suprotno: → antiklimaks. 2. U teoriji drame, vrhunac dramske radnje. 3. Vrhunac (na primjer kakva događaja i sl.). 3. U botanici, vegetacijski klimaks jest završni i optimalni stadij prirodnoga razvoja vegetacije. 4. Drugi naziv za → klimakterij.